AKO TI JE PIVO TOPLO, STAVI GA U ISAR

 Isar, stari gad, teče kao pijanac koji zna put kući iako ga nitko ne razumije. Izvire negdje gore u planinama, u tom Karwendelu – što zvuči kao ime nekog dosadnog profesora koji te gnjavi sa zemljopisom – i odmah krene nizbrdo kao da mu gori pod nogama. Prolazi kroz ta mjesta s imenima koja zvuče kao da ih je izmislio netko tko je imao previše piva u sebi: Krün, Wallgau, Bad Tölz… “Bad” Tölz, da, vjerojatno zato što tamo svi završe mamurni.

A onda München. Ah, München, gdje rijeka gleda kako ljudi bacaju prazne boce pored nje i misle da su romantični. Studentice sjede uz obalu, čitaju Rilkea, a Isar šapće: “Ništa vi ne razumijete, cure, sve ovo ide ravno u Dunav, a Dunav ide dalje i sve se zaboravi.” 

295 kilometara — dovoljno dugo da prođeš kroz sve faze pijanstva: od onog vedrog “hej, lijepo je biti živ”, preko “zašto sam još uvijek budan?”, pa sve do one mutne, kasnonoćne faze u kojoj razgovaraš s ribama i uvjeren si da ti daju dobre savjete.

Isar teče kroz München kao starac koji zna sve ulice napamet — polako, ali s karakterom. Četrnaest kilometara čistog, hladnog, tvrdoglavo živog toka, od juga prema sjeveru. Nije to neka monumentalna rijeka što se razmeće kao Rajna ili Dunav — ne, Isar je skromniji, ali ima dušu, ima priču.

Teče ispod mostova, pored pivskih vrtova, kroz trkačke staze, ispod grafita i uz zvuk tramvaja. Gleda kako se grad mijenja, kako dolaze novi kafići, novi ljudi, novi snovi — i samo nastavlja dalje, kao da govori: “Vidjeli smo ovo već, ništa novo pod suncem.”

Četrnaest kilometara nije puno, ali za München je to kičma, arterija, zeleni dah. Dovoljno da čovjek prohoda duž nje, popije pivo, vidi surfere na Eisbachu, čuje puhače s rafta i na kraju zaključi da ovaj grad nije grad bez nje.

Isar je ritam koji teče ispod svih planova, podsjetnik da se i metropola može ponašati kao selo — da možeš stati, skinuti cipele, i pustiti da te hladna voda podsjeti koliko si zapravo živ. 

A ime, Isar – kažu da dolazi od nekog starog indoeuropskog “es” ili “je” što znači “tekuća voda”. Lijepo, zar ne? Zamisli te ljude prije 5000 godina kako stoje kraj neke lokve i govore “es”. Nisu imali pojma da će netko kasnije od toga napraviti etimološki esej. Možda su samo htjeli reći “hladno je, jebote”. I eto ti – Isar. Voda, led, život, mamurluk, sve u jednoj riječi.

Isar je, zapravo, kao život: počneš bistar, svjež, pun snage… i onda se polako mutiš, prolaziš kroz gradove, skupljaš smeće, gubiš boju, i na kraju se uliješ u nešto veće i kažeš: “Eto, to je bilo to.”

Ali do tada – neka teče, neka pjeva, neka nosi prazne limenke i izgubljene ljubavi. Isar zna, sve rijeke znaju: humor je jedini način da ne poludiš kad vidiš što sve ljudi bacaju u tebe.

Odlomak iz dužeg teksta o Isaru. Cijeli tekst je OVDJE. Tamo ima i rijeke i parkova i zoo vrta i sve što čovjek pokupi dok luta bez plana.