Voda je plava, planine stoje okolo kao dobro plaćeni statisti, a usred svega toga sjedi mali otok s crkvom, miran i uredan, kao čovjek koji pije samo vikendom, ili, barem tako tvrdi. Otok usred Bledskog jezera je najmanji otok s najvećom karijerom u ovom dijelu Europe. Komad kopna koji bi u moru bio statistička greška, a u alpskom jezeru je zvijezda: jedini pravi prirodni otok u cijeloj Sloveniji. Što o Sloveniji govori nešto dirljivo - imaju samo jedan otok, pa su na njega stavili sve što imaju. Crkvu, zvono, legendu, stepenice i tisućljetnu povijest. Kao čovjek s jednim odijelom koje pegla svaki dan. Do otoka se, naravno, dolazi pletnom - ili vlastitim veslanjem, ako čovjek želi doživjeti povijest kroz žuljeve. Zimi, kad jezero zна zalediti, generacije su hodale preko leda do mise, što je bila vjera s elementima ekstremnog sporta. Danas se ide udobnije, ali ritual je isti kao prije pet stoljeća: preko vode, uz stepenice, do zvona. Hodočašće koje je promijenilo samo obuću. Otok je svo...

    Bled je mjesto koje izgleda kao da ga je nacrtalo dijete koje još vjeruje u bajke: jezero, otočić na sredini, crkvica na otočiću, litica iznad jezera, dvorac na litici, Alpe u pozadini. Sve na svom mjestu, sve savršeno, sve tako lijepo da čovjek s malo životnog iskustva odmah postane sumnjičav. Jer nas je život naučio jedno: kad nešto izgleda kao razglednica, negdje u blizini netko naplaćuje parking. A Bled naplaćuje. Bled je razglednica koja je odavno shvatila svoju tržišnu vrijednost. Ali krenimo redom. Povijest tog mjesta duža je od strpljenja prosječnog turista. Bled se u dokumentima spominje još 1004. godine, kad ga je njemački car poklonio biskupu iz Brixena - jer su carevi tada poklanjali jezera i planine kao što danas ljudi poklanjaju bombonijere. Biskupi su gore sjedili stoljećima, dvorac na litici stoji od jedanaestog stoljeća i smatra se najstarijim u Sloveniji, a s njegovih zidina se od tada gleda dolje na jezero s istim izrazom lica: pola divljenje, pola vlas...