Postovi

WILD SPIRIT

Slika
  Ja sam Stipe. Mačak. Šareni, dugodlaki, s bijelim šapama što izgledaju kao da sam ih umočio u mlijeko a onda zaboravio oprati. Imam osam godina, što u mačjim godinama znači da sam stariji od većine vas, mlađi od nekih od ovih konja, i mudar dovoljno da znam kad treba šutjeti i kad treba zamijaukati prema čovjeku koji nosi konzervu. Živim ovdje, na Wild Spiritu, u šumi, pet kilometara od centra Zadra prema Kožinu. Klub je mali, kažu ljudi. Ja kažem — taman. Veliki klub bi imao previše ljudi, a ljudi su, kao što svaki mačak zna, problem koji se rješava strpljenjem i izborom dobrog skrovišta. Ovaj klub ima taman onoliko ljudi koliko je potrebno da netko stalno otvara konzerve i da netko ponekad ostavi vrata kuhinje otvorenima, što su dvije najvažnije stvari u životu jednog mačka. Da bude jasno: meni nije ime Stipe. Meni je ime nešto drugo, nešto što mačke znaju a ljudi ne, ime koje izgovara samo majka kad si mačić, i koje zaboraviš čim ti ljudi daju svoje. Ali pristao sam na Stipe. ...
Pročitajte više

PALOMINO

Slika
  Konjički klub Palomino stoji pod selom Koritno, na pola put između Lesca i Bleda, što je dovoljno blizu da turisti ne moraju puno hodati a dovoljno daleko da konji ne moraju gledati turiste. Da budem jasan odmah na početku: vi mislite da mi konji volimo voziti ljude. Ne volimo. Toleriramo to. Razlika je velika. Toleriramo to kao što vi tolerirate kišu — dolazi, prolazi, ne morate je voljeti, samo morate biti na kiši dok ne stane. Tako i mi. Dok ne stane. Bled vidim u daljini kad podignem glavu — ono jezero u kojem se ljudi vrte oko crkvice kao da od toga što hodaju u krug nešto ovisi. Moje stanje je drugačije. Moje stanje je trava. Moje stanje je ograda i drvo i drugi konji i vjetar koji nosi mirise koje vi ne razumijete jer su vam nosevi prekratki i preslabi. Zovem se nekako, nije važno kako. Imao sam tri imena dosad. Ljudi vole davati imena kao da to nešto mijenja. Mama mi je dala prvo, vlasnik drugo, a treće mi je dala neka djevojčica koja je plakala kad su me prodavali. ...
Pročitajte više

BMW: WELT I MUZEJ - HRAM LIMARIJE I KONJSKIH SNAGA

Slika
  BMW muzej su otvorili '73., taman kad su ljudi mislili da je život beskonačna autocesta s čovjekom u pretincu. Hram na četiri kotača, oltar za one koji su htjeli vjerovati da krom i brzina imaju smisla. 2008. dobio je novo ruho — polirali su sve tako da možeš vidjeti svoje pijano lice u felgi iz '60-ih. Postao je jedan od najposjećenijih muzeja u Njemačkoj. Pa naravno — Nijemci ne vole stajati besposleni. Ako ne voze auto, onda ga barem gledaju pod reflektorima. Preko puta — BMW Welt. Otvoren 2007., kao mlađi brat koji ti uvijek maše novčanikom. Tamo ti predaju ključeve novog BMW-a kao da si osvojio Nobelovu nagradu, a ti se pitaš jesi li u crkvi, na svadbi ili kod trgovca automobila. Muzej ti šapće: "Evo povijest, evo krv i znoj mehaničara." Welt ti urla: "Evo budućnost, evo kredit na 20 godina za auto koji blješti kao svemirski brod." Gradili su ga četiri godine, za 200 milijuna dolara. Posao je pokupio COOP HIMMELB(L)AU — i tko bi drugi, zvuče kao rock...
Pročitajte više

BEČ NE VOLI AMBICIOZNE TURISTE

Slika
  Beč me dočekao kao stara gospođa s previše parfema i još više mišljenja. Prva impresija: sve uredno, sve pod kontrolom, čak i golubovi izgledaju kao da plaćaju porez. Grad sjaji, ali nekako… umorno. Kao bivša ljepotica koja još uvijek nosi krzno i pravi se da nije hladno ni iznutra ni izvana. Kafići su puni ljudi koji sjede satima nad jednom kavom, kao da im je netko rekao: “Ako popiješ drugu, umrijet ćeš.” Konobari imaju lice sudaca. Ne pitaš za šećer, nego moliš za oprost. A kolači? Kolači su dobri, naravno da jesu. Uvijek su dobri tamo gdje je život inače pomalo dosadan. Šećer kao zamjena za strast. Ulice su čiste do razine psihološkog poremećaja. Nigdje opušaka, nigdje kaosa. Počinješ se osjećati krivim samo zato što postojiš. Hodaš i misliš: “Brate, jesam li ja problem?” Jesi. U Beču si uvijek problem ako nisi savršeno ispeglan iznutra. Ljudi su ljubazni, ali na onaj način na koji ti netko kaže “dobar dan” i nada se da ćeš odmah nakon toga nestati. Smiju se pristojno, kao da...
Pročitajte više