HRVATSKA (CROATIA): KORNATI
Branko Mijatović. Zajedno smo derali školske klupe prije stotinu godina. Danas je čovjek s tisuću lica i sve mu treba. Umirovljeni nastavnik tjelesnog koji više nema koga tjerati na krugove, pa sad tjera samog sebe. Kiropraktičar koji ti krcka kralješke dok ti oči ne pobjegnu prema stropu. Diler morskih iluzija na komadu papira. U ovoj državi, ako nemaš tri posla, kao da si mrtav. A Branko je živ. Itekako. On je onaj tip koji bi ti prodao pijesak u Sahari, ali bi ti ga pošteno spakirao u vrećicu i usput ti besplatno namjestio iščašeno rame. Čovjek s manirom. Branko govori jezike. Sve jezike. Ne onako kako se govore u školama, nego onako kako se govore na rivi. Engleski mu izlazi na nos, talijanski na uho, njemački na usta, a francuski negdje sa strane, kao da ga ispljune. Ne zna gramatiku ni na jednom od njih, ali to nikoga ne zanima. Ljudi ne kupuju gramatiku. Ljudi kupuju osmijeh, mahanje rukom i onaj slamnati šešir koji izgleda kao da mu je izrastao iz glave. Rusi mu daju nova...