HRVATSKA (CROATIA): MURTER 2 - metar iznad mora, iznad briga.

 

More izgleda kao svila koju nitko ne može ispeglati: plavo do ludila, s onim tamnim naborima gdje se grad ogleda i pravi se važan. Galeb klizi preko toga kao kreditna kartica po aparatu — bip, transakcija odobrena, ručak pripada hrabrijem. 

GRUNF, general junk food fronte. 

U balončiću mudrost stoljeća: “Jedi hot-dog i živjet ćeš do kraja života.” To je to, brate. Svi ćemo živjeti točno do kraja života. Marketing koji je diplomirao filozofiju apsurda. Ispod još bolja teologija: “Bolje poist dva hot-doga nego jedan.” Naravno da je bolje. Dva su uvijek bolja od jednog, osim kad su u pitanju računi, bivše veze i sunčanice.

Izvještaj, odjel “Prehrana i taktika”. Govori Grunf.

Objekt: “FOOD BARABA” – mobilna baza za gorivo pješaštva. Crvena tenda s natpisom žute boje: upozorenje i obećanje u jednom. Kamen fasada – certificirana protiv bure i loših odluka. Vrata s vertikalnim letvicama: ulaziš kao vojnik, izlaziš kao sretniji vojnik.

Cjenik na tabli, ručni rad:

• HAZOL 5€ – specijalitet kuće. Nije jasno što je, zato je zanimljivo. Pravilnik 12: ako ne znaš što je, probaj dva puta.
• HAMBURGER 7€ – klasični kružni sendvič s kotrljajućim učinkom na raspoloženje.

Stolovi visoki, strateški uz zid: pogodna pozicija za brzu konzumaciju i nadzor ulice. Stolice lagane – taktički pomične za ofenzivu na kečap. Dva zidna svjetla narančaste boje – signalna baklja: ovdje se jede i noću kad mozak već spava, ali želudac radi treću smjenu.

Drvo ispred – prirodna kamuflaža. Sjena pokriva tanjur taman toliko da neprijatelj (galeb) izgubi vizualni kontakt. Prozorčić mali: periskop kuće; unutra se vidi koliko je red dugačak i ima li još lepinja.

Zaključak:

• Baraba je prijatelj putnika.
• Ako si gladan – uđi. Ako nisi – pričekaj pet minuta, bit ćeš.

Izvještaj, odjel “Plaže i logistika odmora”. Govori Grunf.

Objekt: šljunčana pista za sunčanje, model “Tišina 3000”. Lijevo linija obrane od UV-zraka: slamnati suncobrani na tankim stupovima, raspoređeni u formaciji “klin”. Svaki baca taktičku sjenu veličine prosječnog sna poslije ručka. Materijal: prirodan, prozračan, ne škripi na vjetru — odobreno.

More desno: plavo do službenog maksimuma, razina prozirnosti “vidiš i što ne želiš vidjeti”. Ulaz blag, bez iznenadnih rupa — idealno za diverziju s natikačama. 

U pozadini planinski bedem – prirodna kulisa protiv dosade. Šuma preko puta drži moral na visini i proizvodi kisik bez računa za struju. Betonski zidić uz rub plaže – komandna staza: sjedi, nasloni se, promatraj neprijatelja (odnosno ništa).

Stanje snaga: plaža prazna. To znači:

• Nema gužve.
• Nema vike.
• Imaš cijeli Mediteran na probu kao privatni poligon.

Preporuke operativnog odjela:

• Postavi ručnik pod 30° u odnosu na sjenu radi optimalnog drijemeža.
• Hidratacija: voda. Ako zaboraviš, more će te podsjetiti.
• Obrana od galebova: držati sendvič nisko, izvan radara.

Maksima dana: Bolje zauzeti jednu dobru sjenu nego juriti za deset loših fotografija. Pamet u glavu, sol na kožu!

Izvještaj, odjel “Sigurnost perimetra i misteriji”. Govori Grunf.

Subjekt: mačka, model “Stealth 9 Života”, boja – NATO crna, upijanje svjetla 97%. Položaj: ležeran, na šljunku, kao da je zemlja njen kauč, a mi statisti u njenom filmu. Oči žute – standardni reflektori za noćne operacije. Uši uspravne antene, hvataju frekvencije otvarača hladnjaka na udaljenosti do 200 metara.

Taktika:

• Ne mrda jer ne mora. To je vrhunska štednja energije: troši nulu, dominira sto.
• Rep postavljen u “poluaktivnu” zonu: spreman za minimalni trzaj, maksimalni autoritet.
• Pogled tipa “ti si gost, ja sam inventar”.

Maskirna podloga: šljunak i prašina. Kontrast jak, ali subjekt to koristi psihološki — vidiš ga predobro pa ti je neugodno ometati. Pravilnik 23: ako mačka zauzme put, put se premješta.

Interakcija s ljudstvom: dopuštena uz stroge uvjete. Milovanje – samo ako dođe narudžbenica s mačkine strane (prede, gura glavu, ne grize). U protivnom: povlačenje prstiju uz gubitke.

Zaključak:

• Ovo nije obična mačka, ovo je Crna Jedinica za Kontrolu Ambijenta.
• Funkcija: držati realnost na laganom plinu i podsjećati prolaznike da je odmoru mjesto – ovdje, odmah.

Maksima dana: Bolje zaobići mačku nego suditi mački. Pamet u glavu, ruku na distanci!

Izvještaj, odjel “Perje i elegancija”. Govori Grunf.

Galebovi: zračne snage otoka, model “Skupljač Kruha 3.0”. Let im je ekonomičan, potrošnja niska, buka visoka. Navigacija po principu “ako sjaji – jestivo”. Kad zagrakću, to nije pjesma; to je račun. Jedan mi je preletio preko glave, s očima pilota koji zna da ima zračni prostor u najmu. Pravilnik kaže: ne jesti sendvič bez krova nad glavom. Dodatak pravilniku: ako ti ipak otmu koricu, smatraj to porezom za održavanje neba. 

Par labudova: mornarička garda. Bijela boja – službena uniforma. Kreću se u formaciji “mi smo lijepi i to je vaša stvar”. Klize morskom površinom kao da pod njima rade motori na potisak šapta. Mužjak te odmjeri kao carinik: dokumente, udaljenost, namjere. Ako si preblizu, dobit ćeš podsjetnik kljunom – kratko, jasno, pedagoški. Labudica drži liniju k’o generalna proba vjenčanja. Učiti od njih: kako ostati dostojanstven čak i kad ti alge zapnu za rep.

Tako je govorio GRUNF.

  

Labud na Jadranu — to ti je kao smoking u birtiji: nitko ga nije zvao, ali svi ušute kad uđe. Bijeli, svečani, s onim vratom kao upitnik, doplovili su s neke smrznute slatke vode na sjeveru, pobjegli od zime kao i svi pametni, i zatekli se u moru. I što je najbolje — snašli su se. Nisu građeni za sol, cijeli im je životopis vezan za jezera i bare, ali plivaju tu po uvali kao da su oduvijek domaći, kao onaj tip koji dođe na tuđu feštu i do ponoći već stoji za šankom i dijeli savjete. Danas ih ima po cijeloj obali. Došli na zimovanje, ostali zauvijek. 

Turisti im, naravno, bacaju kruh, jer turisti svemu bacaju kruh — to im je način komunikacije sa svijetom. Ali kruh je za labuda otrov u ratama: šećer, kvasac, aditivi, cijela ta pekarska kemija koja ni nama ne valja, samo mi smo odlučili da nas nije briga. Stručnjaci kažu: dajte im kukuruz, suncokretove sjemenke, nešto s uljem, nešto što daje snagu. Nitko ih ne sluša. Ljudi radije truju iz ljubavi nego hrane po uputama, to je stara priča. A labudovima zapravo ne treba ništa od nas: oni su biljojedi, gospoda na dijeti, i mirno pasu trave s morskog dna, glava dolje, rep gore, dostojanstveni čak i naglavačke. To je vještina. Ja izgubim dostojanstvo već pri vezanju cipela.

I tako sad plutaju po uvali, bijeli kao računi koje ne otvaram, i ne planiraju natrag. Razumijem ih potpuno. Dođeš na more privremeno, na jednu zimu, na jedan tjedan, na jednu bevandu — i onda jednog jutra shvatiš da si postao dio inventara. More te ne pita ništa. Samo te pusti da ostaneš. To nijedna slatka voda ne zna.