YAYA NAOKO: Život je kao kocka (osim što kocka nema loših dana)
ŽIVOT JE KAO KOCKA
(osim što kocka nema loših dana)
III
Dan. T u svojoj prikolici. Gleda televiziju. Netko kuca na vrata. Bogi.
BOGI: T, nadam se da ne smetam.
T: Ne smetaš, samo uđi. Hajde sjedni. Jesi li za pivo?
BOGI: Može jedno na brzinu.
T: Kako je Mima?
BOGI: Ah, s nama je gotovo.
T: Šta se dogodilo?
BOGI: Vječni vamp. Uvijek na pozornici. Uvijek nemirna. Svugdje je tražila frajere. U trgovini, na ulici, u kafiću, svugdje i bilo koga. Nije bilo važno tko je tip, glavno da je muško. Okomila bi se i na nekoga tko je nazvao pogrešan broj. Nisam više mogao izdržati.
T: Ma, šta kažeš? Moj prijatelju, sa ženama ne možeš uspjeti. Nema načina.
BOGI: Nije išlo. Stalno smo se svađali. Sad imam barem malo mira. Ako ništa drugo, više ne moram slušati kako priča o bivšim ljubavnicima. Kako Dado ima krasan debeli kurac, ali nije ju htio lizati. I kako Mišel izvrsno pleše, uspio bi kao baletan, a ne kao prodavač osiguranja. I kako se Mijo stvarno zna dobro ljubiti. Nekako je isprepleo jezike, i sve tako. Kakvo sranje.
T: Je li mene spominjala?
BOGI: Tebe? Zašto tebe?
T: Ha, ha, zezam se. Što je, ne paše ti pivo?
BOGI: Ne, ne, u redu je.
T: Sad si sam?
BOGI: Nisam. Imam drugu. Zizi. Upoznao si je.
T: O, da, Zizi. Ta je dobra.
BOGI: Nije to ništa ozbiljno. Samo privremeno, da ne mislim na Mimu.
T: Ma, jasno.
BOGI: Ma…bilo bi bolje bez njih.
T: Nego. Ja razmišljam da kupim lutku.
BOGI: Lutku?
T: Aha. Lutku.
BOGI: Nije ti loša ta ideja. Znaš koja je bila moja želja kad sam bio klinac?
T: Koja?
BOGI: Da se jedne večeri uvučem u muzej voštanih figura i vodim ljubav s voštanim damama. Samo činilo mi se preopasnim, pa sam se u svojim seksualnim maštarijama ograničio na vođenje ljubavi s kipovima i lutkama koje bih spazio u izlogu.
T: Kipovi i lutke! To me podsjeća na jednu pičku. Šta misliš šta je ta luđakinja učinila na sebi? Obrijala ju je do gola. Ni dlačice na njoj! Da li si ikad imao ženu koja je obrijala mindžu? Odvratno, je li? Ali i smiješno. Nekako šašavo. Više mi nije ni izgledala kao mindža, prije kao crknuta školjka ili nešto slično. Otišao sam po ručnu lampu i kad sam se vratio natjerao sam je da je rastvori i upravio lampu ravno u nju. Trebao si me vidjeti. Bilo je komično. Toliko sam se na to usredotočio da sam na žensku potpuno zaboravio. Nikad u životu nisam pizdu gledao tako ozbiljno. Čovjek bi pomislio da je nikad prije nisam vidio. I što sam je više gledao, to mi je bila manje zanimljiva. To služi samo da ti pokaže da u svemu tome na kraju krajeva nema ništa, naročito kad je obrijana. Dlaka je čini tajanstvenom. Čudno je to, postoji samo pukotina među nogama i zbog nje se sav zapjeniš, a većinom je uopće i ne gledaš. Znaš da je tamo i samo misliš kako da uguraš svog jarana unutra, kao da kurac misli umjesto tebe. Ali, to je iluzija! Sav si se zapalio, a ni zbog čega. Zbog pukotine s malo dlake, ili bez dlake! To je toliko besmisleno da sam fasciniran zurio u nju dobrih deset minuta. Toliko tajanstvenosti oko seksa, a onda otkriješ da to nije ništa, samo praznina. Zar ne bi bilo zgodno kad bi unutra našao usnu harmoniku ili kalendar? Ali unutra nema ništa, baš ništa. Odvratno. Šta misliš šta sam kasnije učinio? Na brzinu sam joj opalio metak, a onda joj okrenuo leđa. Uzeo sam Alan Forda i čitao. U stripu se uvijek može nešto naći, čak i u lošem stripu, ali pizda je naprosto čisti gubitak vremena.
BOGI: Da. Nego, ta Zizi. Ti je poznaješ, zar ne?
T: Znam je. Pristojna cura. Zašto?
BOGI: Privlačna ženska.
T: Ma nemoj.
BOGI: Ima u njoj nešto posebno, stanovita finoća. Djeluje apsolutno fino i na svom mjestu.
T: Ima dobro tijelo.
BOGI: Ne znam kako da opišem tu njenu osobitost. Valjda je to zbog odgoja.
T: Govoriš kao da si je ševio.
BOGI: Vodili smo ljubav jučer.
T: Pijanica je.
BOGI: Ne vjerujem.
T: Kako hoćeš. Poznajem je bolje od tebe.
BOGI: Ja to ne vjerujem.
T: U redu. Nemoj mi postavljati glupa pitanja ako ti se ne sviđaju odgovori.
BOGI: Samo sam te pitao za Zizi.
T: Tako je. Pitao si me za Zizi.
BOGI: Nisam tražio da je vrijeđaš.
T: Idi u vražju mater.
BOGI (ljutito ustaje): Ovo moraš povući!
T: Sjedi. Ne budi budala.
BOGI: Povuci što si rekao.
T: Ah, ostavi se tog gimnazijskog stila.
BOGI: Povuci što si rekao.
T: Dobro. Šta god hoćeš. Nije pijanica. Jesi li sad zadovoljan?
BOGI: Ne to, nego ono što si me poslao u vražju mater.
T: Dobro onda, nemoj ići u vražju mater. Znaš da imam gadan jezik.
BOGI: Znam. Zapravo, T, ti si mi najbolji prijatelj.
T: Neka ti Bog pomogne.
T ustaje i odlazi po pivo. Vraća se i sjeda na kauč. Bogi ništa ne govori. T je otpio pola limenke. Odjednom ustaje.
T: Gubi se odavde, pederu, odvratan si mi!
BOGI: Polako, T…
T: Rekao sam gubi se. Odmah! Pederu!
*
Ulica. U izlogu dućana Bogi je zapazio lutku. Ušao je u dućan.
PRODAVAČICA: Izvolite, gospodine?
BOGI: Samo gledam.
PRODAVAČICA: Ako išta zaželite, samo recite.
BOGI: Svakako.
Kružio je neko vrijeme oko polica. Zatim je prišao bliže lutki. Izgledala je kao živa. Udaljio se, napravio krug oko polica, a onda je ponovo prišao lutki. Na njoj nije bilo cijene. Osvrnuo se oko sebe i pozvao prodavačicu.
BOGI: Gospođice.
PRODAVAČICA: Izvolite.
BOGI: Je li lutka na prodaju?
PRODAVAČICA: Lutka?
BOGI: Da, lutka.
PRODAVAČICA: Mislite, haljina na lutki?
BOGI: Ne, lutka.
PRODAVAČICA: Želite je kupiti?
BOGI: Da. Vi prodajete stvari, zar ne? Je li lutka na prodaju?
PRODAVAČICA: Trenutak, gospodine.
Otišla je straga. Časak kasnije vratila se sa šefom.
ŠEF: Želite lutku, gospodine?
BOGI: Da, Je li na prodaju?
ŠEF: Pa i nije. Vidite, ona je izložbeni primjerak. Ha ha. Šala mala.
BOGI: Želim je kupiti.
ŠEF: Sa haljinom?
BOGI: Da.
ŠEF: Pa, da vidimo…da vidimo…mislim da vam je mogu prodati…haljina stoji 50…plus 20…70. Sve skupa.
BOGI: Uzet ću je.
ŠEF: Nedostajat će mi, katkad se činila gotovo stvarnom. Da je zamotam?
BOGI: Ne, uzet ću je onakvu kakva jest.
*
Bogi u svom stanu stoji s lutkom posred sobe.
BOGI: Mima, Mima, kujo!
Ošamario je lutku. Zatim joj je zgrabio glavu i poljubio je u plastična usta.
BOGI: Prokleta kurvo! Varala si me, ha!
Bogi ju je ošamario.
BOGI: Žena više nikad neće prevariti Božidara Majera.
Opet ju je ošamario.
BOGI: Pičko! Poševila bi i četverogodišnjaka kad bi mu ga uspjela dignuti!
Opet ju je udario, onda ju je zgrabio i poljubio. Zavukao je ruku ispod haljine. Lutka nije imala gaćice.
BOGI: Kurvo! Kod koga su tvoje gaćice?
Na trenutak se osjetio užasno glupim, a onda ga je obuzela strast i poševio je lutku.
*
Bogi sjedi na kauču sa lutkom kad zazvoni telefon.
BOGI: Halo!
MIMA: Bogi, nisi me nazvao.
BOGI: Mima, ti si.
MIMA: Iznenađen?
BOGI: Ma…ne…nisam. Imao sam strašno mnogo posla. Morao sam srediti stvari u uredu.
MIMA: Ma nemoj?
BOGI: Da.
MIMA: Bogi, nešto nije u redu.
BOGI: Kako to misliš?
MIMA: Čujem ti po glasu. Nešto nije u redu. Što je, Bogi? Imaš li drugu?
BOGI: Pa i ne baš.
MIMA: Kako to misliš, ne baš?
BOGI: O, bože!
MIMA: Što je? Što je? Bogi, nešto nije u redu. Dolazim k tebi.
BOGI: Sve je u redu, Mima.
MIMA: Gade, tajiš mi! Nešto nije u redu! Dolazim k tebi! Sad!
Bogi je spremio lutku u ormar. Dobro ju je skrio u kut. Vratio se u sobu, sjeo i čekao. Mima je otvorila vrata i uletila unutra.
MIMA: Dobro! Što se, dovraga, događa? Što je?
BOGI: Čuj, mala, u redu je. Smiri se.
MIMA: Nisi me čak ni poljubio.
Bogi je ustao i poljubio Mimu.
MIMA: Bože, to nije bio poljubac! Što je? Što je tebi!
BOGI: Ništa. Baš ništa.
MIMA: Ako mi ne kažeš vrištat ću!
BOGI: Reći ću ti, nije ništa.
Mima je zavrištala. Otišla je do prozora i zavrištala još jednom.
BOGI: Bože, Mima, nemoj opet. Molim te!
MIMA: Opet ću! Opet ću! Reci mi što je ili ću opet!
BOGI: Dobro. Čekaj.
Bogi je otišao do ormara i izvadio lutku. Vratio se nazad.
MIMA: Što je to? Što je to?
BOGI: Lutka.
MIMA: Lutka? Misliš…
BOGI: Mislim, volim je.
MIMA: Bože! Misliš? Tu stvar? Tu stvar?
BOGI: Da.
MIMA: Voliš tu stvar više od mene. Tu hrpu celuloida ili čega već? Voliš tu stvar više od mene?
BOGI: Da.
MIMA: Oh…
Tada je Mima stvarno zavrištala. Samo je stajala i vrištala. Bogi je mislio da nikad neće prestati.
