YAYA NAOKO: Život je kao kocka (osim što kocka nema loših dana)
ŽIVOT JE KAO KOCKA
(osim što kocka nema loših dana)
Autori:
Karlo "Čarli" BUKOVAC aka Charles BUKOWSKI
Ernest "Erni" HEM aka Ernest HEMINGWAY
Henrik "Riki" MLINARIĆ aka Henry MILLER
Protresla i promiješala:
Yaya Naoko
Dva muškarca, dvije žene i tuđi jezici u njihovim ustima.
Ova drama sastavljena je od rečenica koje su već napisane, ali nikada za ovu situaciju. Bukowski, Miller i Hemingway ovdje ne postoje kao autori, nego kao glasovi — ogoljeni, pomaknuti i prisiljeni na međusobni sudar.
Tekst je montaža: humor nastaje iz nesklada, a katastrofa iz istine koja predugo nije izgovorena.
Lica:
T (čita se Ti)
MIMA
BOGI
ZIZI
Pojave:
Prodavačica u dućanu
Šef dućana
Lutka, plastična, komada jedan
I
Mima i Bogi u njegovom stanu. Mima pripali cigaretu i nervozno hoda po sobi. Bogi je u stopu prati.
MIMA: Baš sam bila glupa što sam otišla.
BOGI: Jeli ti bilo zabavno?
MIMA: Ma moš si mislit.
BOGI: Jesi koga srela?
MIMA: Ne. Nikog živog. Nisam uopće izlazila.
BOGI: Ma daj.
MIMA: Ponašaš se infantilno. Kao pravo pravcato dijete.
BOGI: Mima, što kažeš na jedan jeb na brzaka? Jedan mali brzinski.
MIMA: Prestani se ponašati kao čobanković, ne pristaje ti.
BOGI: Samo malo tvog svilenog dodira.
MIMA: Ne. Nisam ja ženska za okretanje.
BOGI: Daj, Mima, nemoj meni te fore.
MIMA: Moraš naučiti biti finiji, moraš naučiti biti strastven. Razumiješ? Bez strasti sve je dosadno.
BOGI: I ja znam biti strastven.
MIMA: Ah, ti. Ti si samo izlizani satir. Ne znaš ti što je strast. Misliš da si strastven kad ti se digne.
BOGI: U redu, možda to nije strast. Ali čovjek ne može biti strastven, ako mu se ne digne, zar ne?
Bogi odlazi do bara. Vraća se sa bocom i čašom u ruci.
BOGI: Evo, popij malo. Bolje ćeš se osjećati.
MIMA: Prestani me ovako pratiti!
Bogi stoji posred sobe.
MIMA: Zar nemaš ništa drugo za piće osim ovoga? Zar ne možeš nabaviti bocu šampanjca? Moram imati šampanjac. Moji živci! Moji živci! Trebam piće, k vragu!
BOGI: Svi trebamo piće.
Potegnuo je iz boce.
MIMA: Izvedi me vani. Potrebno mi je društvo. Noćas se moram napiti.
BOGI: Njeno visočanstvo se hoće napiti.
MIMA: Treba mi zraka. Treba mi društvo. Nekad smo često izlazili.
BOGI: Da.
MIMA: Bogi, nekad si bio duhovit i svi su se smijali tvojim forama, sjećaš se?
BOGI: Ne sjećam se.
MIMA: Ali ja se sjećam. Sviđa ti se moj negligee?
BOGI: Aha.
MIMA: Hajdemo, nećemo čitavu vječnost ostati ovdje.
BOGI: Idemo.
Bogi je otpio još jedan gutljaj iz boce.
MIMA: Daj da popijem malo toga. Živci su mi u očajnom stanju. Noćas se moram napiti, ali neću da me osramotiš.
*
Mima i Bogi u restoranu. Mima je bila u svom elementu. Nakon par pića vratilo joj se dobro raspoloženje. Ali Mima je nepredvidljiva. Usred plesa odlazi sa podija, sa suzama u očima.
BOGI: Što je? Što sam sad napravio?
MIMA: Ništa. Ništa. Nisi napravio ništa. Hajde, ti si zgodan momak.
BOGI: Ali što ti je?
MIMA: Nije ništa. Samo sam nekoga vidjela, to je sve.
BOGI: Hoćeš da se vratimo?
MIMA: Bogi, voliš li me još uvijek?
BOGI: Volim.
MIMA: Jer ja sam ti propala.
BOGI: Kako to misliš?
MIMA: Propala sam. Skroz sam luda. Ne mogu ništa protiv toga. Nikad nisam mogla ništa protiv takvih stvari.
BOGI: Moraš to spriječiti.
MIMA: Kako da to spriječim. Ne znam ništa spriječiti. Uostalom, gotovo je, propala sam. Ti ne vidiš da sam propala?
BOGI: Ne.
MIMA: Moram nešto učiniti. Moram učiniti nešto do čega mi je zbilja stalo. Izgubila sam samopoštovanje. Ne mogu više ovako. Ne mogu naprosto čitav dan biti pijana.
BOGI: Hajde, nije tako strašno.
MIMA: Dragi, ostani uz mene. Molim te, nemoj me napuštati. Ostani uz mene dok ovo ne prođe.
BOGI: Naravno.
MIMA: Ne kažem da je to pravo. Ali za mene je jedino pravo. Sam bog zna da se nisam nikad osjećala ovakvom gadurom.
BOGI: Što bi htjela da napravim?
MIMA: Ništa. Vratimo se do stola.
Odlaze zajedno do stola, a onda se sa iznenadnom provalom bijesa, Mima okomi na Bogija.
MIMA: Zašto si me napio? Zar ne znaš da od toga poludim. Uh!
Bogi nije ništa rekao.
MIMA: K vragu, ti se zbilja ne znaš ponašati, a lijepo sam ti rekla da me ne sramotiš.
BOGI: Kako sam te osramotio?
MIMA: Kako? Kako? Previše si glasan, eto kako. Plesao si kao crnac i preglasno si se smijao kao kakav čobanković i govorio si besmislice. Cijelu večer govorio si besmislice.
BOGI: Nisam rekao ništa što ne mislim.
MIMA: Ali si to rekao na tako glup način. Žena zbilja ne može biti ponosna na tebe. Bolje da odemo odavde.
BOGI: Dobro.
MIMA: Pozovi konobara. Čekat ću te ispred garderobe.
Bogi je pozvao konobara i pričekao da ovaj donese račun. Platio je i otišao po Mimu. Zatekao ju je ispred garderobe gdje jeca i cvili.
BOGI: Mima, što je opet?
MIMA: Ja sam luda… a i ti si lud, Bogi.
BOGI: Oboje smo ludi, Mima, oboje.
MIMA: Vidjela sam Mišela, tamo na podiju. Valjda mi nećeš zamjeriti. Je li da nećeš?
BOGI: Ma neću. Hajdemo.
MIMA: Hajdemo do Tača.
BOGI: Tamo je skupo.
MIMA: Skupo ili ne, ja toliko vrijedim.
BOGI: To ti misliš? Koliko se meni čini ne vrijediš ti ništa. Ti si samo jedna šašava drolja. Otvoreno govoreći, radije bih potrošio novac na kurvu. Ona barem nešto da zauzvrat.
MIMA: Ne govori mi o tim ženskama. Mrzim ih! Glupe su… ružne su… samo su za novac. Prestani! Prestani kad ti kažem!
BOGI: Ti si drolja. I ne bi me smetalo da večeras potrošim i cijelu plaću na tebe, ali ti si šašava. I smrdi ti iz usta. Friga mi se za tebe. Nisi ti ništa bolja od onih kamenjarki. Trebala bi ti malo izaći na ulice i raditi. Raditi, draga! A ne mudrovati!
MIMA: O, je li!
BOGI: Nisi ni izdaleka toliko dobra kako se želiš prikazati. Ne bih potrošio na tebe više ni centa.
MIMA: Znači, o tome se radi. O novcu! Ha, o novcu, je li?
BOGI: Ti si… ti si najobičnija krvopija.
Činilo se da je ovaj razgovor nije niti malo uvrijedio.
MIMA: Mislim da se ti, Bogi, mene malo bojiš.
BOGI: Da se bojim? Tebe?
MIMA: Ti si još momčić. Ne znaš se ponašati. I žalosno je to da me nakon svih ovih godina ti uopće ne poznaješ. Inače ne bi tako govorio. Zašto se ne potrudiš da se lijepo ponašaš! Obrazovan si, pametan si, zašto se onda tako ponašaš?
BOGI: Idi u vražju mater. Ne želim te više nikad vidjeti. S tobom sam svršio.
MIMA: To ti samo tako kažeš. Ali čekaj! Čekaj samo! Ti si samo mali dječak. Previše govoriš…
BOGI: Ti si luda. Ne bih na tebe više pao ni da si zadnja žena na svijetu. Goni se!
II
Noć. T u svojoj kamp prikolici. Gleda televiziju. Netko kuca na vrata. Mima.
MIMA: T, ostavila sam onog gada, više nisam mogla podnijeti tog kretena.
T je otvorio dvije limenke piva. Mima je iz torbice izvadila kutiju cigareta i zapalila.
MIMA: Maznula sam mu lovu. Dok je bio na poslu. Nemaš pojma što sam sve propatila zbog tog gada.
T: Daj mi dim.
Mima mu je dodala cigaretu i dok se naginjala prema njemu T je zagrli, privuče i poljubi.
MIMA: Gade jedan, nedostajao si mi.
T: I meni su nedostajale te tvoje dobre noge. Stvarno su mi nedostajale te noge.
MIMA: Još ti se sviđaju?
T: Uspalim se i od samog pogleda.
MIMA: Nikad nisam mogla s frajerima sa diplomom. Prenježni su, premekani, mliječni. I kuća mu je uvijek bila uredna. T, kao da sam imala sluškinju. On je sve radio, čak je i kuhao. Kuća je bila čista kao apoteka. Mogao si jesti gulaš sa saga. Bio je antiseptičan, eto to je bio.
T: Popij. Bit će ti bolje.
MIMA: I nije mogao voditi ljubav.
T: Nije ga mogao dignuti?
MIMA: Dignuo bi ga. Cijelo mu je vrijeme stajao. Ali nije znao usrećiti ženu, znaš? Nije znao što treba raditi. Uza sav taj novac i obrazovanje bio je beskoristan.
T: Da sam bar ja bio na faksu.
MIMA: Tebi to ne treba. Ti imaš sve što ti treba, T.
T: Ja sam nitko i ništa. Sve sami usrani poslovi. Malo boksam, malo se kockam. Kad nisam pijan perem suđe. Čak sam pokušao s farmom kokoši, znao sam sjediti cijelu noć i čuvati ih od divljih pasa, gore u brdima; bilo je teško, a onda sam jednog dana ostavio cigaretu u kokošinjcu. Pokušao sam kao kopač zlata, bio sam izvikivač na plaži, pokušao sam s dionicama. Ništa nije upalilo. Mima, ja sam propalica.
MIMA: Ne govori tako. Rekla sam ti, imaš sve što treba. Ti znaš usrećiti ženu.
T: Da?
MIMA: Da. I znaš što još? Dolazila nam je njegova stara. Dva ili tri puta na tjedan. Sjedila bi tamo i gledala me, pravila se da joj se sviđam, ali ponašala se prema meni kao da sam kurva. Kao da sam odvratna zla kurvetina koja joj krade sina! Njezinog dragog Bogija! Bože! Kakvo sranje! T vjeruj mi, proživjela sam pravi pakao.
T: Pričaj mi još o tome.
MIMA: Nemam što pričati. Jedino da sam mu rekla da odlazim.
T: Zašto te nije zadržao?
MIMA: Ne znam. Valjda muškarac takve stvari ne radi.
T: Možda je to za njega dobro.
MIMA: On ne bi smio živjeti ni s kim. Znala sam to od prvog dana. Sve ove godine samo sam se zavaravala.
T: Ma da.
MIMA: Ah, k vragu. Nećemo o tome.
T: Kako hoćeš.
MIMA: Malo me je zdrmalo kad je ispalo da se on mene stidi. Neko vrijeme se stidio, znaš?
T: Ma da.
MIMA: Da, da. Htio je da pustim dugu kosu. Ja, pa s dugom kosom. Izgledala bi ko strašilo.
T: Čudno.
MIMA: Rekao je da bi me to napravilo ženstvenijom. Izgledala bi ko nakaza, zar ne?
T: I što se dogodilo?
MIMA: Ah, to ga je prošlo. Nije me se stidio dugo.
T: Jasno.
MIMA: Daj, nemojmo više o tome…Bilo je ipak nekih jako čudnih stvari. Pripali mi, molim te, cigareta mi se ugasila…Hvala. Na kraju je htio da se vjenčamo.
T: Zbilja?
MIMA: Možeš li to zamisliti? Nakon svih ovih godina sad odjednom hoće da me oženi.. E, hoće vraga! Sad ja neću! Zbilja T, hoće me za ženu. Tako da ga ne mogu ostaviti, rekao je. Htio je da se osigura da ga nikad ne ostavim. Naravno, nakon što postanem malo ženstvenija. Znaš, T, bila bih i ostala s njim da nisam shvatila da je to za njega loše. Strašno smo se dobro slagali.
T: Osim što se tiče tvoje vanjštine.
MIMA: Ah, na to bi se navikao. Znaš, imam 34 godine, neću da budem jedna od onih beštija koje upropaštavaju djecu.
T: Nikako.
MIMA: Neću da ispadnem takva. Osjećam se sasvim dobro, da znaš.
T: Dobro.
MIMA: Ti si strašno drag i užasno nemoguć! Tako nešto meni paše.
T: I meni.
MIMA: Neću da budem beštija. Ali molim te, nemojmo više o tome govoriti.
T: Imaš pravo. Popij pivo, Mima.
MIMA: Tvrdio je da me voli, a ja bih rekla Bogi, pogledaj moju pičku. A on nije htio. Rekao bi: Ne želim gledati tu stvar. Tako ju je zvao! Ti se ne bojiš moje pičke, jel da?
T: Još me nikad nije ugrizla.
MIMA: Ali ti si grizao nju, sisao si je?
T: Pa, jesam.
MIMA: I lizao si je, ljubio.
T: Jesam.
MIMA: Dobro znaš da si to radio.
T: Koliko si novca uzela?
MIMA: Ne znam. Nisam brojila.
T: Ne sviđaju mi se ljudi koji kradu drugima.
MIMA: Zato i pereš suđe. Pošten si. Ali on je takva budala. A novac si može priuštiti. Na kraju krajeva, zaradila sam ga. On i njegova majka, i njegovi čisti maleni ubrusi, i novi štapovi za golf, tekućina za ispiranje usta i losion poslije brijanja i njegov mali ukrućeni kurac i njegovo predivno vođenje ljubavi. Sve za njega, razumiješ li, sve samo za njega! Ti znaš što žena želi, T.
T: Daj mi još jednu cigaretu.
T je otvorio novu limenku piva.
T: Nedostajale su mi tvoje noge. Stvarno su mi nedostajale te noge. Sviđa mi se kako nose visoke potpetice. Izluđuju me. Moderne žene ne znaju što propuštaju. Visoka peta oblikuje listove, bedro, guzicu, unosi ritam u hod. Stvarno me uzbuđuje!
MIMA: Govoriš poput pjesnika, T. Ponekad stvarno tako zvučiš.
T: Znaš li što bih volio?
MIMA: Što?
T: Volio bih te pojasom tući po nogama, guzici, bedrima. Volio bih da jaučeš i plačeš, a onda kad bi jaukala i plakala zabio bih ti ga u čistoj ljubavi.
MIMA: Ne želim to. Nikad prije nisi tako govorio. Uvijek si bio dobar prema meni.
T: Digni haljinu malo više.
MIMA: Što?
T: Digni haljinu da ti vidim noge.
MIMA: Sviđaju ti se moje noge, jel da?
T: Neka ih obasja svjetlost!
Mima je zadigla haljinu.
T: Isuse!
MIMA: Sviđaju ti se moje noge?
T: Obožavam ih!
Tada je T snažno ošamario Mimu. Cigareta joj je ispala iz usta.
MIMA: Zašto si to učinio?
T: Jebala si se s Bogijem! Jebala si se s Bogijem!
MIMA: Pa što?
T: Digni haljinu!
MIMA: Neću!
T: Poslušaj me!
T ju je opet udario, jače. Mima je dignula suknju.
T: Samo do gaćica. Ne želim vidjeti gaćice!
MIMA: Isuse, T, što je tebi?
T: Jebala si se s Bogijem!
MIMA: T, kunem ti se, poludio si. Idem. Pusti me da odem!
T: Ne miči se ili ću te ubiti!
MIMA: Ubio bi me?
T: Kunem se. Ja sam muškarac, zlato, razumiješ li?
MIMA: Znam da si muškarac.
T: Pogledaj moje mišiće! Predivno, zar ne, zlato? Pogledaj mišić! Opipaj ga. Opipaj!
Mima je pipnula jednu ruku, zatim drugu.
T: Ha, šta kažeš?
MIMA: Da, imaš divno tijelo.
T: Muškarac sam. Perem suđe, ali sam muškarac.
MIMA: Znam.
T: Nisam seronja kakvog si ostavila.
MIMA: Znam.
T: Neću cijeli život prati suđe. Samo jedan meč. Jedan pravi meč i sve će se okrenuti. Zavrjeđujem to. Pepi kaže da je slijedeći Corona. Sredimo li njega na konju smo. Otvorit će nam se vrata pravih sponzora, a s njima dolazi prava lova, reklame, televizija, razumiješ.
MIMA: Pepi ti je rekao da ne pušiš.
T: Pepi mi je rekao, Pepi mi je rekao. Dosta mi je već toga. Osam sati dnevno perem suđe. Onda dva sata udaram po vreći, pa poslije u teretanu. Pobijedio sam u 16 mečeva zaredom. Imam pravo na cigaretu.
MIMA: Moraš biti u formi.
T: Nije bitno. Mogu oboriti svakoga od njih.
MIMA: Ali Pepi…
T: Odjebi Pepija!
MIMA: Ah, tako si strašan! Neprestano to slušam kad si pijan. Strašan si! Meni je toga dosta.
T: I jesam strašan, 16 mečeva, 15 nokauta. Tko je bolji?
T je otvorio novu limenku piva.
MIMA: T, hajdemo se malo provozati.
T: Ni govora. Nije mi do vožnje. Što nam fali ovdje, imamo televiziju i pun frižider piva. Sjediš s najboljim boksačem teške kategorije na svijetu, a samo se žališ. Većina bi cura bile oduševljene da me imaju, a ti samo sjediš i kvocaš.
MIMA: Znam da si dobar, možda najbolji, ali ne znaš kako je dosadno sjediti ovdje i slušati te kako neprestano ponavljaš da si strašan.
T: O, to ti je dosadno, ha?
MIMA: Pa je, kvragu! Ti i tvoje pivo i kako si strašan.
T: Da čujem tko je bolji od mene. I ne dolaziš na mečeve.
MIMA: Postoje i druge stvari osim boksa.
T: Koje? Ležanje na guzici i čitanje Cosmopolitana?
MIMA: Volim vježbati mozak.
T: I trebala bi. Morat ćeš se jako potruditi.
MIMA: Kažem ti da boks nije jedina stvar na svijetu.
T: Nego? Navedi nešto!
MIMA: Pa, umjetnost, glazba, slikarstvo, takvo što.
T: Jesi li ti u čemu dobra?
MIMA: Ne, ali cijenim sve to.
T: Sranje, ja bih radije bio najbolji u svom poslu.
MIMA: Dobar, bolji, najbolji…Bože, zašto ne prihvatiš ljude onakvima kakvi jesu?
T: Onakve kakvi jesu? A kakva je većina? Puževi, krvopije, fićfirići, svodnici, sluge…
MIMA: Uvijek sve podcjenjuješ. Ni jedan ti prijatelj nije dobar. Ti si tako strašan!
T: Točno, zlato.
T je otvorio nov limenku piva.
MIMA: Ti i tvoje prokleto pivo.
T: To je moje pravo. Oni prodaju, ja kupujem.
MIMA: Pepi je rekao…
T: Rekao sam ti, odjebi Pepija!
MIMA: Tako si jebeno fantastičan!
T: Točno. Zizi je to bar znala. Priznavala je to. Ponosila se time. Znala je da za to treba nešto posebno. Ti samo kvocaš.
MIMA: Zašto se ne vratiš k Zizi? Što radiš sa mnom?
T: Upravo o tome razmišljam.
MIMA: Pa, nismo vjenčani. Možeš otići kad god želiš.
T: Baš nam je krasno. Umjesto da uživamo, ti dođeš i onda samo njurgaš.
T ustaje i odlazi u zahod.
MIMA: Čuj, ima i drugih stvari osim boksa. Kad sam te upoznala, divila sam se onome što jesi.
T: Bio sam boksač, i ne da sam bio još sam. I ne postoji ništa osim boksa. Zato i mlatim ljude. To je moj život i to dobro radim. Najbolje. No, primjećujem da ti uvijek padaš na drugorazredne tipove. Poput Bogija. I mrtav pijan mogu ga pobijediti.
MIMA: A Bog zna da si često pijan. Što misliš, kako se ja osjećam na zabavama kad ti ležiš bez svijesti na podu ili kad trčiš po sobi i svima vičeš: strašan sam, strašan sam, strašan sam! Ne misliš li da se tada osjećam kao budala?
T: Možda i jesi budala. Ako ti se Bogi toliko sviđa zašto nisi sada s njim?
MIMA: Rekla sam ti kakav je Bogi.
T: Bogi ti ne valja, ja sam ti dosadan. Ne znam što ti zapravo želiš.
MIMA: A što ti, dovraga želiš? Do čega ti je stalo?
T: Do boksa.
MIMA: Phh, zapravo ti ga uopće i ne voliš. Ne vjerujem da ti je uopće stalo do boksa.
T: Ne vjeruješ?
MIMA: Naučio si boksati da bi nadoknadio osjećaj manje vrijednosti. Nalaziš utjehu u spoznaji da možeš šakom oboriti svakog tko pred tobom digne nos.
T: Vidi, bogati. Ne vjeruješ ni da su mi u ringu slomili nos?
MIMA: Možda ti se konj ritnuo u lice, ili ti se majka preplašila ili vidjela što ružno, ili si se, može biti, sudario s čime kao malo dijete.
T: Slušaj, daj da ti ispričam o toj zadnjoj borbi sa Schwabom. Čak bi se i ti sa mnom ponosila, iako su me suci pokrali. Proglasili su meč neriješenim, iako sam pobijedio. Tip me oborio u prvoj rundi, gadna desnica. Ustao sam i odbijao ga ostatak runde. Onda me opet sredio u drugoj. Jedva sam ustao na osam. Opet sam ga odbio. Idućih sam nekoliko rundi jačao noge. Ja dobijem šestu, sedmu i osmu. Skratio sam udarce i udarao ga jače. Svaki put sam pogodio. Glavu i tijelo. Raznovrsne kombinacije. Boksao sam kao Sugar Ray i udarao kao Floyd. Stjerao sam ga u konopce. Oborim ga jednom u devetoj. Na početku desete on mi kaže: Ako mi ga popušiš platim ti pivo. Tada sam poludio. Zabio sam mu desnicu u trbuh, ljevicu negdje između usta i vrata, a onda desnicom opet u usta. Schwab je izletio iz konopaca. Sudac mu je odbrojao do osam. Ponovo sam ga stjerao klinč i rekao mu: Schwab, napravit ću od tebe marinirano riblje govno, a on mi je rekao: Majka ti guta vlastiti prdež. E, kad je to rekao pao mi je mrak pred oči. Još sam ga jedanput poslao na pod, ali ga je ovaj put spasilo zvono. Ja ne bih rekao da je to bilo neriješeno. Oni su rekli. Strašan sam, ne možeš poreći da sam strašan!
Mima nije odgovorila.
T: Hajde reci mi da sam strašan.
MIMA: Dobro, strašan si.
T: Tako je već bolje.
T joj je prišao i poljubio je.
T: Dobro se osjećam. Boks je umjetnost. Doista jest. Treba hrabrosti da budeš veliki umjetnik. I treba hrabrosti da budeš veliki borac.
MIMA: Dobro, T.
T: Dobro T? Samo to možeš reći. Zizi je bila sretna kad bih ja pobijedio. Oboje smo bili sretni cijelu noć. Zar se ne možeš veseliti kad mi se posreći? K vragu, voliš li ti mene ili voliš gubitnike, seronje? Mislim da bi bila sretnija kad bih se vratio kao gubitnik.
MIMA: T, želim da pobijediš, ali ti daješ toliko važnosti onome što radiš…
T: K vragu, to je moj život, moj posao. Ponosim se time što sam najbolji. To je poput letenja. Osjećam se kao da letim u nebo i borim se sa suncem.
MIMA: Što ćeš kad se više ne budeš mogao boriti?
T: Jebiga, imat ćemo dovoljno love da radimo što hoćemo.
MIMA: Samo se nećemo slagati. Možda.
T: Možda ću naučiti čitati «Cosmopolitan». Vježbat ću mozak.
MIMA: To bi ti koristilo.
T: Jebi se.
MIMA: Što?
T: Jebi se!
MIMA: Pa to je nešto što već dugo nismo radili.
T: Neki frajeri vole ševiti njurgavice, ja ne.
MIMA: A Zizi nije njurgala?
T: Sve žene njurgaju, ali ti si prvakinja.
MIMA: Zašto se ne vratiš njoj?
T: Ti si sad ovdje. Mogu biti samo s jednom kurvom.
MIMA: Kurvom?
T: Kurvom.
Mima je ustala i otišla do vrata. Plakala je, bila je ljuta. T je skočio po još jedno pivo. Sjeo je na kauč i dobro potegnuo. Mima je stajala na vratima.
MIMA: Pa, to je onda to?
T: Valjda. Dobro bi mi došla jedna cigara.
Mima nije ništa odgovorila. Zalupila je vratima i otišla. T je uzeo mobitel.
T: Zizi?
ZIZI: O, T, kako si?
T: Odlično. Još samo da sredim Coronu i bit ću prvak.
ZIZI: Sredit ćeš ga. Znam ja da ti to možeš.
T: Što radiš večeras?
ZIZI: Sad je jedan sat ujutro. Jesi li pio?
T: Malo. Slavim.
ZIZI: Sam?
T: Znaš da nikad nemam dvije žene istovremeno.
ZIZI: T…
T: Što je?
ZIZI: Kod mene je jedan tip.
T: Tip?
ZIZI: Bogi. U spavaćoj je sobi.
T: O, žao mi je.
ZIZI: I meni je žao, T, voljela sam te. Možda te još volim.
T: O, k vragu, vi se žene baš razbacujete tom riječi.
ZIZI: Žao mi je.
T: Nema veze.
III
Dan. T u svojoj prikolici. Gleda televiziju. Netko kuca na vrata. Bogi.
BOGI: T, nadam se da ne smetam.
T: Ne smetaš, samo uđi. Hajde sjedni. Jesi li za pivo?
BOGI: Može jedno na brzinu.
T: Kako je Mima?
BOGI: Ah, s nama je gotovo.
T: Šta se dogodilo?
BOGI: Vječni vamp. Uvijek na pozornici. Uvijek nemirna. Svugdje je tražila frajere. U trgovini, na ulici, u kafiću, svugdje i bilo koga. Nije bilo važno tko je tip, glavno da je muško. Okomila bi se i na nekoga tko je nazvao pogrešan broj. Nisam više mogao izdržati.
T: Ma, šta kažeš? Moj prijatelju, sa ženama ne možeš uspjeti. Nema načina.
BOGI: Nije išlo. Stalno smo se svađali. Sad imam barem malo mira. Ako ništa drugo, više ne moram slušati kako priča o bivšim ljubavnicima. Kako Dado ima krasan debeli kurac, ali nije ju htio lizati. I kako Mišel izvrsno pleše, uspio bi kao baletan, a ne kao prodavač osiguranja. I kako se Mijo stvarno zna dobro ljubiti. Nekako je isprepleo jezike, i sve tako. Kakvo sranje.
T: Je li mene spominjala?
BOGI: Tebe? Zašto tebe?
T: Ha, ha, zezam se. Što je, ne paše ti pivo?
BOGI: Ne, ne, u redu je.
T: Sad si sam?
BOGI: Nisam. Imam drugu. Zizi. Upoznao si je.
T: O, da, Zizi. Ta je dobra.
BOGI: Nije to ništa ozbiljno. Samo privremeno, da ne mislim na Mimu.
T: Ma, jasno.
BOGI: Ma…bilo bi bolje bez njih.
T: Nego. Ja razmišljam da kupim lutku.
BOGI: Lutku?
T: Aha. Lutku.
BOGI: Nije ti loša ta ideja. Znaš koja je bila moja želja kad sam bio klinac?
T: Koja?
BOGI: Da se jedne večeri uvučem u muzej voštanih figura i vodim ljubav s voštanim damama. Samo činilo mi se preopasnim, pa sam se u svojim seksualnim maštarijama ograničio na vođenje ljubavi s kipovima i lutkama koje bih spazio u izlogu.
T: Kipovi i lutke! To me podsjeća na jednu pičku. Šta misliš šta je ta luđakinja učinila na sebi? Obrijala ju je do gola. Ni dlačice na njoj! Da li si ikad imao ženu koja je obrijala mindžu? Odvratno, je li? Ali i smiješno. Nekako šašavo. Više mi nije ni izgledala kao mindža, prije kao crknuta školjka ili nešto slično. Otišao sam po ručnu lampu i kad sam se vratio natjerao sam je da je rastvori i upravio lampu ravno u nju. Trebao si me vidjeti. Bilo je komično. Toliko sam se na to usredotočio da sam na žensku potpuno zaboravio. Nikad u životu nisam pizdu gledao tako ozbiljno. Čovjek bi pomislio da je nikad prije nisam vidio. I što sam je više gledao, to mi je bila manje zanimljiva. To služi samo da ti pokaže da u svemu tome na kraju krajeva nema ništa, naročito kad je obrijana. Dlaka je čini tajanstvenom. Čudno je to, postoji samo pukotina među nogama i zbog nje se sav zapjeniš, a većinom je uopće i ne gledaš. Znaš da je tamo i samo misliš kako da uguraš svog jarana unutra, kao da kurac misli umjesto tebe. Ali, to je iluzija! Sav si se zapalio, a ni zbog čega. Zbog pukotine s malo dlake, ili bez dlake! To je toliko besmisleno da sam fasciniran zurio u nju dobrih deset minuta. Toliko tajanstvenosti oko seksa, a onda otkriješ da to nije ništa, samo praznina. Zar ne bi bilo zgodno kad bi unutra našao usnu harmoniku ili kalendar? Ali unutra nema ništa, baš ništa. Odvratno. Šta misliš šta sam kasnije učinio? Na brzinu sam joj opalio metak, a onda joj okrenuo leđa. Uzeo sam Alan Forda i čitao. U stripu se uvijek može nešto naći, čak i u lošem stripu, ali pizda je naprosto čisti gubitak vremena.
BOGI: Da. Nego, ta Zizi. Ti je poznaješ, zar ne?
T: Znam je. Pristojna cura. Zašto?
BOGI: Privlačna ženska.
T: Ma nemoj.
BOGI: Ima u njoj nešto posebno, stanovita finoća. Djeluje apsolutno fino i na svom mjestu.
T: Ima dobro tijelo.
BOGI: Ne znam kako da opišem tu njenu osobitost. Valjda je to zbog odgoja.
T: Govoriš kao da si je ševio.
BOGI: Vodili smo ljubav jučer.
T: Pijanica je.
BOGI: Ne vjerujem.
T: Kako hoćeš. Poznajem je bolje od tebe.
BOGI: Ja to ne vjerujem.
T: U redu. Nemoj mi postavljati glupa pitanja ako ti se ne sviđaju odgovori.
BOGI: Samo sam te pitao za Zizi.
T: Tako je. Pitao si me za Zizi.
BOGI: Nisam tražio da je vrijeđaš.
T: Idi u vražju mater.
BOGI (ljutito ustaje): Ovo moraš povući!
T: Sjedi. Ne budi budala.
BOGI: Povuci što si rekao.
T: Ah, ostavi se tog gimnazijskog stila.
BOGI: Povuci što si rekao.
T: Dobro. Šta god hoćeš. Nije pijanica. Jesi li sad zadovoljan?
BOGI: Ne to, nego ono što si me poslao u vražju mater.
T: Dobro onda, nemoj ići u vražju mater. Znaš da imam gadan jezik.
BOGI: Znam. Zapravo, T, ti si mi najbolji prijatelj.
T: Neka ti Bog pomogne.
T ustaje i odlazi po pivo. Vraća se i sjeda na kauč. Bogi ništa ne govori. T je otpio pola limenke. Odjednom ustaje.
T: Gubi se odavde, pederu, odvratan si mi!
BOGI: Polako, T…
T: Rekao sam gubi se. Odmah! Pederu!
*
Ulica. U izlogu dućana Bogi je zapazio lutku. Ušao je u dućan.
PRODAVAČICA: Izvolite, gospodine?
BOGI: Samo gledam.
PRODAVAČICA: Ako išta zaželite, samo recite.
BOGI: Svakako.
Kružio je neko vrijeme oko polica. Zatim je prišao bliže lutki. Izgledala je kao živa. Udaljio se, napravio krug oko polica, a onda je ponovo prišao lutki. Na njoj nije bilo cijene. Osvrnuo se oko sebe i pozvao prodavačicu.
BOGI: Gospođice.
PRODAVAČICA: Izvolite.
BOGI: Je li lutka na prodaju?
PRODAVAČICA: Lutka?
BOGI: Da, lutka.
PRODAVAČICA: Mislite, haljina na lutki?
BOGI: Ne, lutka.
PRODAVAČICA: Želite je kupiti?
BOGI: Da. Vi prodajete stvari, zar ne? Je li lutka na prodaju?
PRODAVAČICA: Trenutak, gospodine.
Otišla je straga. Časak kasnije vratila se sa šefom.
ŠEF: Želite lutku, gospodine?
BOGI: Da, Je li na prodaju?
ŠEF: Pa i nije. Vidite, ona je izložbeni primjerak. Ha ha. Šala mala.
BOGI: Želim je kupiti.
ŠEF: Sa haljinom?
BOGI: Da.
ŠEF: Pa, da vidimo…da vidimo…mislim da vam je mogu prodati…haljina stoji 50…plus 20…70. Sve skupa.
BOGI: Uzet ću je.
ŠEF: Nedostajat će mi, katkad se činila gotovo stvarnom. Da je zamotam?
BOGI: Ne, uzet ću je onakvu kakva jest.
*
Bogi u svom stanu stoji s lutkom posred sobe.
BOGI: Mima, Mima, kujo!
Ošamario je lutku. Zatim joj je zgrabio glavu i poljubio je u plastična usta.
BOGI: Prokleta kurvo! Varala si me, ha!
Bogi ju je ošamario.
BOGI: Žena više nikad neće prevariti Božidara Majera.
Opet ju je ošamario.
BOGI: Pičko! Poševila bi i četverogodišnjaka kad bi mu ga uspjela dignuti!
Opet ju je udario, onda ju je zgrabio i poljubio. Zavukao je ruku ispod haljine. Lutka nije imala gaćice.
BOGI: Kurvo! Kod koga su tvoje gaćice?
Na trenutak se osjetio užasno glupim, a onda ga je obuzela strast i poševio je lutku.
*
Bogi sjedi na kauču sa lutkom kad zazvoni telefon.
BOGI: Halo!
MIMA: Bogi, nisi me nazvao.
BOGI: Mima, ti si.
MIMA: Iznenađen?
BOGI: Ma…ne…nisam. Imao sam strašno mnogo posla. Morao sam srediti stvari u uredu.
MIMA: Ma nemoj?
BOGI: Da.
MIMA: Bogi, nešto nije u redu.
BOGI: Kako to misliš?
MIMA: Čujem ti po glasu. Nešto nije u redu. Što je, Bogi? Imaš li drugu?
BOGI: Pa i ne baš.
MIMA: Kako to misliš, ne baš?
BOGI: O, bože!
MIMA: Što je? Što je? Bogi, nešto nije u redu. Dolazim k tebi.
BOGI: Sve je u redu, Mima.
MIMA: Gade, tajiš mi! Nešto nije u redu! Dolazim k tebi! Sad!
Bogi je spremio lutku u ormar. Dobro ju je skrio u kut. Vratio se u sobu, sjeo i čekao. Mima je otvorila vrata i uletila unutra.
MIMA: Dobro! Što se, dovraga, događa? Što je?
BOGI: Čuj, mala, u redu je. Smiri se.
MIMA: Nisi me čak ni poljubio.
Bogi je ustao i poljubio Mimu.
MIMA: Bože, to nije bio poljubac! Što je? Što je tebi!
BOGI: Ništa. Baš ništa.
MIMA: Ako mi ne kažeš vrištat ću!
BOGI: Reći ću ti, nije ništa.
Mima je zavrištala. Otišla je do prozora i zavrištala još jednom.
BOGI: Bože, Mima, nemoj opet. Molim te!
MIMA: Opet ću! Opet ću! Reci mi što je ili ću opet!
BOGI: Dobro. Čekaj.
Bogi je otišao do ormara i izvadio lutku. Vratio se nazad.
MIMA: Što je to? Što je to?
BOGI: Lutka.
MIMA: Lutka? Misliš…
BOGI: Mislim, volim je.
MIMA: Bože! Misliš? Tu stvar? Tu stvar?
BOGI: Da.
MIMA: Voliš tu stvar više od mene. Tu hrpu celuloida ili čega već? Voliš tu stvar više od mene?
BOGI: Da.
MIMA: Oh…
Tada je Mima stvarno zavrištala. Samo je stajala i vrištala. Bogi je mislio da nikad neće prestati.
IV
Dan. Bogi je svratio do restorana gdje je T prao suđe. T je baš imao pauzu. Upravo je odložio smeće iz kuhinje. Stajao je naslonjen na kontejner za smeće. Pušio je i pio pivo.
BOGI: Servus, T, kako si?
T: Servus, jebonjo. Još treseš maloga?
BOGI: Imaš jedno pivo za mene?
T: To nije dobro za male curice.
BOGI: Sam si mala curica.
T: Ideš na kakav provod?
BOGI: Jasno. A ti ne?
T: Ne znam. U ovom gradu nikad se ne zna.
BOGI: T, bi li ti u Južnu Ameriku?
T: Ne bih.
BOGI: Zašto ne?
T: Ne znam. Nikad mi to nije palo na pamet. Preskupo je. Osim toga, latinoamerikanaca se možeš i ovdje nagledati do mile volje.
BOGI: To nisu pravi latinoamerikanci.
T: Meni izgledaju kao pravi.
BOGI: T, slušaj. Ako bih ja preuzeo na sebe troškove za nas obojicu, bi li pošao sa mnom u Južnu Ameriku?
T: Zašto ja?
BOGI: Ti znaš španjolski. A bilo bi zabavnije u dvoje.
T: Neću. Meni je ovdje dobro. Sve što ja tražim od života je nešto snova i nešto pičaka.
BOGI: Čitavog života sam želio da idem na takav put.
Bogi je sjeo na praznu gajbu.
BOGI: Bit ću prestar prije nego to uspijem ostvariti.
T: Ne budi lud. Možeš poći kamo ti se hoće. Imaš dovoljno love.
BOGI: Znam. Ali ne mogu se nikako maknuti s mjesta.
T: Glavu gore. Sve zemlje su kao u filmovima.
BOGI: Ne mogu podnijeti kad pomislim da mi život ovako brzo prolazi, a ja ga zapravo ne živim.
T: Nitko ne živi svoj život do kraja.
BOGI: Htio bih tamo, u pravu prirodu, u Južnu Ameriku. Mogli bismo provesti sjajno putovanje.
T: Hajdemo do šanka nešto cugnuti.
BOGI: Zar ti ne radiš?
T: Imam pauzu.
Smještaju se za šank. T odlazi iza šanka po piće.
BOGI: Nije loše ovo mjesto.
T: Nije. Ima dosta pića.
BOGI: T, slušaj. Zar te nikad ne spopada osjećaj da ti čitav život prolazi, a da ga dovoljno ne iskorištavaš? Shvaćaš li ti, da si već sada gotovo proživio pola vremena koje ti je na raspolaganju?
T: Da. Ponekad.
BOGI: Znaš li ti, da ćemo za četrdeset godina svi mi biti mrtvi?
T: Vidi vraga, Bogi, vidi vraga.
BOGI: Mislim ozbiljno.
T: Oko toga ne razbijam glavu.
BOGI: Trebao bi.
T: Dosta mi je što je razbijam u ringu.
BOGI: Baš mi se ide u Južnu Ameriku.
T: Slušaj, od toga što ćeš otići u drugu zemlju neće se ništa promijeniti. Sve sam to već probao. Ne možeš pobjeći od sebe, seleći se s jednog mjesta na drugo. Nije ti to ništa.
BOGI: Ali ti nikad nisi bio u Južnoj Americi.
T: Vrag odnio i Južnu Ameriku! Ako odeš onamo dok se ovako osjećaš bit će ti isto. Nije loše ovdje. Što ti fali ovdje?
BOGI: Sit sam ovoga grada. Cijeli grad uzdignut nad praznom jamom ništavila. Besmislen. Potpuno besmislen.
T: Motaj se malo po gradu, pa vidi što će ti se dogoditi.
BOGI: Ništa mi se ne događa. Jednom sam hodao čitave noći i nije mi se dogodilo ništa osim što me je zaustavio policajac i zatražio da mu pokažem dokumente. Možeš hodati cijeli dan ispružene ruke i sasut će ti pepela u šaku.
T: Grad ti se ne sviđa?
BOGI: Nimalo.
T: Eto ti ga na.
BOGI: Skup je i prljav.
T: Zbilja? Meni se čini izvanredno čist. Jedan od najčistijih gradova.
BOGI: Meni je prljav.
T: Možda zato što nisi dugo ovdje.
BOGI: Dovoljno sam dugo.
T: Baš si dobro raspoložen.
BOGI: Vražju mater sam raspoložen. T, život mi se pretvorio u zbrku. Svi me žele vidjeti. Svi žele sa mnom pričati. Ljudi mi dosađuju, a dosađuju i drugima pitajući što radim, kako sam? Jesam li opet sa Mimom? Treba mi nešto da me pomiri sa samim sobom.
T: I u tome će ti pomoći Južna Amerika?
BOGI: Možda. Ne znam. Želim se maknuti odavde. T, ljudi će me progutati. Uzgojio sam cijeli niz novih gnjavatora koje sam do sada pedantno izbjegavao. Neki mršavi njemački majmun hoće da prevedem neka njegova djela. Neka Ruskinja, Maša, traži od mene da joj nađem posao. Neka kućanica hoće da se dopisuje sa mnom preko maila, i želi najnovije vijesti o meni. Neki tip, kojemu ne znam ni ime, hoće da pošalje auto po mene da me odvede na večeru, samo na jedan prisni povjerljivi razgovor. Neki moj školski prijatelj, kojega nisam vidio deset i više godina, hoće da mu poziram. Neki znanac, mistik, raspituje se o stanju moje duše, drugi, malo praktičniji, o stanju moje lisnice. Neka gospođa sa spiritualnim sklonostima želi čuti moje mišljenje o Isusu Kristu, i, uz put, da dođem probati čaj koji je nabavila direktno sa Capverdskih otoka. Veliki bože! U što sam se pretvorio! T, reci mi, kakvog prava imaju ljudi da kradu moje vrijeme, da zadiru u moju dušu, da isisavaju moje misli. Za koga me smatraju? Jesam li ja plaćeni zabavljač od kojega se zahtjeva da izigrava neku intelektualnu farsu ili sam rob, kupljen i plaćen da bih puzao potrbuške pred besposličarima i stavljao pred njihove noge sve što radim i sve što znam? Jesam li ja neka djevojčura u kupleraju od koje se traži da podigne suknju na zahtjev svakog čovjeka, u odjelu po mjeri, koji slučajno naiđe? Od njihove radoznalosti mi se prevrće želudac, njihovi me komplimenti ponižavaju T, njihov me čaj truje. Nikome ne dugujem ništa. Ja sam slobodan čovjek, potrebna mi je moja sloboda.
T: Jesi li gladan? Ajmo u dvorište, iza možemo na miru jesti.
BOGI: Jesti? Zar ne možeš pokazati malo sućuti?
T ispod šanka vadi vrećicu i pjevuši nešto o ironiji i sućuti. Skupa odlaze u dvorište.
BOGI: Nemaš sućuti. To naravno nije u tebi.
T: Od koga si pokupio ta sranja?
BOGI: Ma, neka ide k vragu sve. T, ti si emigrant. Izgubio si vezu sa svijetom. Upropastila su te lažna mjerila vrijednosti. Opijaš se na smrt i sve si više opsjednut seksom. Ti si emigrant, razumiješ? Skitaš se po kavanama.
T: To mi zvuči kao fantastičan život. A kada radim?
BOGI: Ne radiš. Jedni kažu da te žene uzdržavaju, a drugi da si impotentan.
T: Dobro si se zahuktao. A što je ovo ovdje? Ovo nije rad?
BOGI: Pustimo to. Ti si zbilja čovjek kojega treba svijećom tražiti. Je li ti to već rekao da si zgodan čovjek?
T: Nisam ja zgodan čovjek.
BOGI: Slušaj. Ti si zgodan u vražju mater i draži si mi od bilo koga na svijetu. To ti ne bih mogao reći u Lampeguzi. Tamo bi to značilo da sam peder. Upravo se oko toga i vodio rat za naftu. Bush je peder. Bio je napaljen na Sadama. Potajno. Peder je bio i Sadam, a rat se vodio zbog oklade. Seks sve objašnjava. Za prostakušu i damu može se reći da su lezbijke ispod kože. Hoćeš li čuti dalje?
T: Raspali.
BOGI: Ne znam dalje.
Sjedaju za improvizirani stol od paleta. T vadi iz vrećice zavežljaj i razmotava ga. Izvadio je kruh, nekoliko tvrdo kuhanih jaja i pečeno pile. Sve zamotano u novinski papir. Izvukao je odnekud bocu vina.
T: Da vidimo tu bocu.
Izvukao je čep, nagnuo bocu i potegnuo.
T: Ohoho! Oči su me zaboljele! Probaj!
BOGI: Vino nije baš najgori bućkuriš.
T: Dobro je.
BOGI: Dodaj malo piletine.
T: Evo. I jaje.
BOGI: Što je bilo prije: kokoš ili jaje?
T: Pitanje, kojega je dana Bog stvorio kokoš.
BOGI: Ah, odakle da to znamo? Ne smijemo previše ispitivati. Naš boravak na zemlji je kratak. Radujmo se i slavimo, vjerujmo i zahvaljujmo.
T: Jedimo jaje.
BOGI: Radujmo se i slavimo jer smo blagoslovljeni obiljem. Iskorištavajmo pernate stanovnike zraka. Iskorištavajmo ovaj plod loze. T, hoćeš li ga malo iskoristiti?
T: Poslije tebe.
BOGI: Evo, iskorištavaj i ti malo, neka nas ne obuzimaju sumnje. Ne smijemo prčkati po svetim otajstvima kokošinjaca svojim majmunskim prstima.
T: Ti si se nacvrcao.
BOGI: Od vina?
T: Zašto ne?
BOGI: Znaš li što si ti?
T: Ne znam.
BOGI: Plaćenik antialkoholičarske lige.
T: Nacvrcao si se.
BOGI: Od vina?
T: Od vina.
BOGI: Pa, lako je moguće.
Nekoliko trenutaka trajala je šutnja.
BOGI: Čuj, kako stoje stvari s Zizi?
T: Kako bi stajale?
BOGI: Jesi li bio kad zaljubljen nju?
T: Jesam.
BOGI: Koliko dugo?
T: Na prekide, ali dugo, u vražju mater.
BOGI: K vragu, žao mi je stari.
T: Nema veze. Odavno mi već za to puca prsluk.
BOGI: Zbilja?
T: Zbilja. Samo bi mi bilo puno draže da o tome ne razgovaramo.
BOGI: Ne ljutiš se što sam pitao?
T: Kog vraga bih se ljutio. Žene su zbilja divni prijatelji. Divni u tri kurca. U prvom redu, čovjek se mora zatelebati u ženu da bi uopće imao temelj za prijateljstvo.
BOGI: Bili ste prijatelji?
T: Zizi je bila i ostala moja prijateljica. Nisam razmišljao kako stvar izgleda s njene strane. Dobivao sam nešto za ništa. Time se samo odgađa plaćanje računa. Ali račun uvijek dolazi. To je jedna od onih lijepih stvari na koju možeš uvijek računati.
BOGI: Nešto daš, a nešto drugo dobiješ.
T: Razmjena vrijednosti. Platio sam pristup većini stvari koje mi se sviđaju i nisam se loše proveo. Čovjek plaća ili učenjem, ili iskustvom, ili rizikom ili novcem. Svijet je dobro mjesto za kupovinu.
BOGI: I to mi je neka lijepa filozofija.
T: Za pet godina bit će jednako glupa kao i sve druge lijepe filozofije koje sam nekad imao.
BOGI: Možda čovjek nešto usput i nauči.
T: Potpuno mi je svejedno što sve ovo oko mene znači. Stalo mi je jedino da znam kako da u tome živim. Ako naučiš kako se u tome živi, možda time saznaš i što to sve zapravo znači.
BOGI: Imaš li sada kakvog komada?
T: Sada me zanimaju samo bogate pičke. Samo me bogata pička sada može spasiti. Umoran sam od ovog neprestanog jurcanja za novim pičkama. To je mehanizirano.
BOGI: Zaljubi se ponovo!
T: Nevolja i jest u tome što se ne mogu ponovo zaljubiti. Previše sam egoist. Žene mi samo pomažu da sanjam, i to je sve. To je porok poput pića.
BOGI: Ili droge.
T: Jebi drogu. Dodaj mi tu bocu.
BOGI: Drži!
T: Jadne guske…
BOGI: Molim?
T: Slušaj ovo. Neki dan sam imao udanu ženu koju nitko nije okinuo već šest mjeseci. Možeš li to zamisliti! Isuse, ala je ta bila vruća. Mislio sam da će mi kurac otkinuti. A znaš što je ta guska htjela?
BOGI: Što?
T: Da se preseli kod mene. Zamisli samo! Pitala me da li je volim? Nisam joj znao ni ime. Nikad ne znam kako se zovu… Ni neću da znam. Udate! Isuse, kad bi ti vidio sve udate pičke koje sam dovodio nikad više ne bi imao iluzija. Gore su od djevica, te udate. One ne čekaju da ti prvi nešto započneš, same ti ga izvade. A onda poslije govore o ljubavi. Odvratno! Zašto sve pičke toliko govore o ljubavi?
BOGI: Očigledno im nije dovoljan samo dobar metak. Htjele bi i tvoju dušu. T, prijatelju, postao si morbidan.
T: To je od ovoga jebenog vremena. Bog ubio i ovu jebenu klimu, čovjek od nje postaje morbidan.
BOGI: Eh, lako je tebi. Ti si sretan čovjek, T.
T: A što tebi fali. Imaš dobro namještenje…
BOGI: Namještenje. Svi misle da bi čovjek morao biti sretan ako ima namještenje. Bolje je biti bogalj. Sjediš u kolicima i svi se brinu za tebe… Što bi ti radije? Bio cijeloga života bogalj ili imao namještenje?... Ili se oženio bogatom pičkom? Ti bi se najradije oženio bogatom pičkom, to mi je jasno.
T: Tako je.
BOGI: Ali pretpostavimo da se oženiš njome i da ti se onda više ne može dignuti, što bi onda učinio? Bio bi joj na milost i nemilost. Morao bi joj jesti iz ruke, kao pudlica.
T: Meni bi se to sviđalo.
BOGI: Zato što ne razmišljaš o tim stvarima. Vidiš, ja mislim na sve. Što ti vrijedi sve ako ti se ne može dignuti.
T: Meni se još diže.
BOGI: Rekao sam, pretpostavimo. Ne bi je čak mogao ni prevariti. Najbolje bi bilo oženiti je i odmah dobiti neku bolest. Koleru ili žutu groznicu. Tako da, ako se dogodi čudo i ostaneš živ, budeš bogalj do kraja života da više ne bi morao razbijati glavu da je moraš jebati. Evo uzmi mene, ja kad bih bio siguran da će mi u ratu samo noge odnijeti, odmah bi se prijavio. Fućkalo bi se meni za medalje. Ja bih tražio samo dobru stolicu na kotačima i tri obroka dnevno… Sjećaš li se Đoleta?
T: Sjećam se.
BOGI: Nije se volio kupati, nije volio sranja i nije volio biti drugi.
T: Đole!
BOGI: Sjećam se kad je ševio Martijevu ženu, a Martija je natjerao da gleda. Natjerao je i Martijevu ženu da razgovara sa Martijem dok ju je on tucao. Natjerao ju je da kaže: Marti, zagurao mi ga je do grla, ne mogu disati! Marti, spasi me! Ne, Marti, nemoj me spasiti!
T: Što je sada s njim?
BOGI: S Martijem?
T: Ne. S Đoletom?
BOGI: Nemam pojma. Slušaj, T, jesi li ti zbilja katolik?
T: Tehnički.
BOGI: Što ti to znači?
T: Pojma nemam.
V
Večer. T je u prikolici. Pije pivo i lista neki časopis. Uzima olovku i počinje pisati. Zvoni telefon.
MIMA: T, kako si?
T: Živčan sam. Trebam pivo.
MIMA: Što radiš večeras?
T: Slušam Natelu.
MIMA: Tko je to?
T: Mrtva Ruskinja.
MIMA: Obut ću cipele i dolazim.
*
MIMA: To si ti napisao?
T: Jesam.
MIMA: Oh, T, dođi da te poljubim.
T: Strašan sam, zar ne?
MIMA: Jesi, T, strašan si, strašan si. Pročitaj mi još jednu, molim te. Volim kad takve riječi dolaze iz tvojih usta.
T: Dobro, mala.
T je otpio gutljaj i počeo čitati.
Ljudi bježe od kiše ali sjede
u kadama punim vode.
Prilično je gadno znati
da milijuni ljudi strepe od atomske bombe
mada su odavno mrtvi.
I pored toga
trude se da pribave žene, novac, smisao.
A najzad će se Veliki barmen nagnuti
bijel, istinit, jak i mističan
da ti kaže bilo je dosta
baš kad ti se čini da tek počinješ.
MIMA: O, Bože…
T: Ne zovi me Bogom.
MIMA: Znala sam da si ti pjesnik u duši.
T: Strašan sam! Ima još jedna. Napisao sam je za tebe, sirova verzija, moram je ispeglati, slušaj.
O Mima, gdje je sada
tvoja topla kikica,
gdje krupna teška bedra,
gdje mekani nabubreni bokovi!
U mom je kukiju pedalj duga kost,
razmrdat ću svaki kutak Mima,
napunit ću te sjemenom.
Kad te pošaljem kući, tvom Bogiju,
abdomen će te boljeti, maternica
će ti se izvrnuti naopako.
Taj tvoj Bogi!
Da, on možda zna naložiti vatru,
ali ja, ja znam
kako se raspiruje peć.
Kao da te gorućim strijelama gađam,
Mima, jajnici ko da su ti žeravica.
Da li je sada tvoj Bogi
malo ljubomoran?
Osjeća nešto, zar ne?
Osjeća on ostatke mog kukija.
Malo sam više razmaknuo obale
izglačao zgužvane krpice.
Nakon mene možeš primati
pastuhe, bikove, ovnove, zmajeve,
bernardince,
u rektum možeš nabiti žabe krastače,
šišmiše i guštere,
možeš prditi u arpeggiu
ako ti se hoće, ili napeti
citru preko svoga pupka.
Tucam te tako, Mima,
da ostaneš potucana.
Ako se bojiš toga
što te tucam javno,
tucat ću te privatno.
Iščupat ću nekoliko dlaka
iz tvoje mimice
i prilijepiti ih na Bogijevu bradicu.
Mima, nebo je boje indiga,
dođe mi da se raspuknem.
MIMA: Samo moramo paziti da Bogi ne sazna za ovo. Ubio bi nas oboje.
T: Neće saznati. Budi bez brige.
Mima i T vode ljubav na kauču, na podu, svugdje, pa opet na kauču.
*
Pojavljuje se Bogi. Uz tresak vrata ulazi u prikolicu. Sablasno je miran. U ruci drži pištolj. Nekoliko sekundi traje muk, a onda Bogi progovara.
BOGI: T, volio sam je.
MIMA: Oh, Bogi…
T: Preboljet ćeš ti to. Vidjet ćeš. Čovjek je mnogo izdržljiviji nego što misliš.
BOGI: K vragu, umukni!
T: Slušaj me, Bogi, žene su uništile mnoge muškarce. One to ne osjećaju kao što mi osjećamo.
BOGI: Krasan govor!
T: Krasna prilika!
BOGI: Ti si obična beskorisna hrpetina mesa.
T: K vragu, Bogi. To je samo seks.
BOGI: Volio sam je. Volio sam drolju.
T: Valjda je i to moguće. Sviđaš mi se Bogi. Ti si pravi muškarac. Jedan od malobrojnih muškaraca koje poznajem. Imaš muda. Jednom sam se potukao s jednim tipom. Tukli smo se dršcima od sjekire. Slomio mi je lijevu ruku. Prvim zamahom. I dalje sam se borio. Opalio sam ga po vražjoj ludari. Kad se od toga oporavio, bio je izvan sebe. Smrskao sam mu mozak. Strpali su ga u ludnicu.
BOGI: Ti si lud.
T: Jednom…
BOGI: Jesi li ti nekakav luđak? Nisam došao slušati tvoje priče. Došao sam te ubiti. Ubiti, T!
T: Čuj, izađimo vani. Želim se tući sa tobom. Ti udaraš prvi. Hajde.
MIMA: Obojica ste ludi.
BOGI: Ti si zbilja lud ako misliš da ću se tući s tobom.
T: Nema veze. Ipak mi se sviđaš. Svi smo ljudi. Svi ponekad padnemo u depresiju. Katkad bih noću najradije zaplakao. Sinoć mi se stvarno plakalo.
BOGI: Budala. Ti si budala.
T: Ne misli onom stvari, Bogi. Razmisli malo.
BOGI: O čemu?
T: Bilo čemu. O Kristu na koturaljkama, o vragu, bilo što, bezbroj je mogućnosti. Želiš biti junak, zar ne? Jasno mi je. Ti želiš biti jebeni junak. Uzbudiš se kad curice bez dlaka na pičkicama viču tvoje ime? Voliš li staru crvenu, bijelu i plavu, a? Voliš li sladoled od vanilije? Još treseš maloga?
MIMA: Bogi, slušaj…
BOGI: Šuti! Ti umukni! Petsto na tjedan. Davao sam ti petsto na tjedan! Kad sam te našao u baru nisi imala ni za slijedeće piće. Imala si delirijum tremens i živjela si na juhi od svinjske glave i kupusu. Nisi znala ništa! Ja sam te stvorio, kučko, ni iz čega! I mogu te opet poslati odakle si došla. Što se tebe tiče ja sam Bog. I to Bog koji ti ne oprašta tvoje usrane grijehe!
T: Bogi, gori si od proljeva.
T je ustao sa kauča i pogledao u Bogija.
BOGI: Sjedni!
T: Isuse, što sve čovjek mora podnijeti samo da bi ostao živ.
BOGI: Samo ti tu sjedi!
T: Bogi, ako napraviš kakvu glupost čeka te buksa, a ti tamo ne bi preživio ni 24 sata.
BOGI: Ti znaš!
T: O, da. Znam. Tamo postoje dvije vrste tipova. Tipovi koji dolaze kao takvi i oni koje zatvor učini takvima. Nikad ih nema dovoljno pa momci moraju proizvesti neke da bi zadovoljili svoje potrebe.
BOGI: Ti znaš!
T: Pederi koje proizvede zatvor obično su malo omamljeni od silnih udaraca u glavu. Isprva se opiru. A onda odluče da je bolje biti živ peder nego mrtva djevica.
BOGI: Samo ti pametuj!
T: Ali nekima je tamo dobro. Nema stanarine, računa, svađa sa curom, poreza, registracijskih tablica, računa za hranu, mamurnosti… Šalim se, Bogi. Svi smo malo živčani nakon svega. Čuj, Bogi…
BOGI: Što je, smeće?
T: Zašto si se naljutio?
BOGI: Ubit ću te!
T: Zašto?
BOGI: Jebao si Mimu!
T: Čuj, Bogi, zar ne vidiš? Žene okreću muškarce jedne protiv drugih. Pali smo na njenu igru.
BOGI: Ne zanimaju me tvoja sranja. Izađi vani! Odsvirao si svoje!
T: Bogi…
BOGI: Izađi!
T: Nemoj se junačiti!
BOGI: Ti, usrani ženskaru!
T: Nema teorije da izađem vani.
BOGI: Dobro, radi se o tvojim mudima.
Bogi je naciljao među njegove noge.
T: Ubijao sam muškarce i zato što su trepnuli.
BOGI: Dosađuješ mi. Napravit ću od tvojih muda sir sa rupama.
T: Isuse, šteta što je tako.
MIMA: Bogi, prestani, molim te.
BOGI: Umukni, kučko!
T: Tvoj se muškarac ne brine za tebe, Mima.
MIMA: Brine se, budalo.
BOGI: Jedi govna, T!
MIMA: Čuj, zlato…
BOGI: Odjebi!
T: Čuj, Bogi, slušaj…
BOGI: Umukni, gade usrani. Ako nećeš izaći ubit ću te ovdje.
T: Bogi…
BOGI: Jedi govna!
Začuje se pucanj. Bogi se zaljulja, a onda se stropošta na pod prikolice. Iz leđa mu curi grimiz. Na vratima se ukazuje Zizi.
T: Zizi!
MIMA: Zizi!
ZIZI: Ako ga ja ne mogu imati, nitko ga neće imati!
MIMA: Bojim se.
T: I ja.
Tada se Bogi pomakne. Grglja dok su mu se usta pune krvlju.
BOGI: Neću da idem! Neću da idem!
T se prignuo i podigao mu glavu.
T: Ne zamjeram ti ništa. Razumijem kako je.
BOGI: Ti znaš da sam ti uvijek bio prijatelj.
T: Kad ti bude malo bolje možeš se opet vratiti ovamo. Možeš stanovati kod mene.
BOGI: Neću još odapeti. Nije to ništa.
T: Sve će biti u redu za par dana. Hajde, glavu gore. Nemoj da ljudi misle da ćeš ovdje crknuti. Čovjek treba da umre u krugu obitelji, privatno.
BOGI: KRLJGH…KRLJGH…
T: Gledaj na to kao na lošu šalu.
BOGI: KRLJGH…KRLJGH…
T: Ne možeš sad umrijeti, vrag te odnio! Dovest ćeš me u škripac. Osim toga, koji ti je vrag. Ne podnosiš dobar život! Glavu gore, čovječe! Za dan – dva ćeš jesti šnicle kao veliki. Ti samo misliš da si loše. Čekaj samo, bogamu, dok dobiješ sifilis. Onda se čovjek mora ozbiljno zabrinuti.
Bogi više ništa ne govori.
ZIZI: (obraća se Mimi) Upecala si novoga?
MIMA: Nisam ni primijetila dok mi nisi rekla.
ZIZI: Ah, što ćemo. Valjda ih voliš ovako nizati kao rovaš. (obraća se Tiu) Što te spopalo da je dovedeš?
T: Ne znam; naprosto sam je doveo.
MIMA: Postaješ vraški romantičan.
T: Ne, dosadno mi je.
ZIZI: T, nas dvoje smo se, zajedno, mogli fantastično provesti.
T: Da, zar nije zgodno tako misliti. Hajdemo odavde. Za njega će se već netko pobrinuti.
ZIZI: Zbilja to hoćeš.
T: Zar bih predložio da neću?
ZIZI: T, žao mi je.
Noć je proparao još jedan pucanj.
