YAYA NAOKO: Život je kao kocka (osim što kocka nema loših dana)
ŽIVOT JE KAO KOCKA
(osim što kocka nema loših dana)
Autori:
Karlo "Čarli" BUKOVAC
Ernest "Erni" HEM
Henrik "Riki" MLINARIĆ
Protresao i promiješao:
Cane Korzo
Lica:
T (čita se Ti)
MIMA
BOGI
ZIZI
Pojave:
Prodavačica u dućanu
Šef dućana
Lutka, plastična, komada jedan
I
Mima i Bogi u njegovom stanu. Mima pripali cigaretu i nervozno hoda po sobi. Bogi je u stopu prati.
MIMA: Baš sam bila glupa što sam otišla.
BOGI: Jeli ti bilo zabavno?
MIMA: Ma moš si mislit.
BOGI: Jesi koga srela?
MIMA: Ne. nikog živog. Nisam uopće izlazila.
BOGI: Ma daj.
MIMA: Ponašaš se infantilno. Kao pravo pravcato dijete.
BOGI: Mima, što kažeš na jedan jeb na brzaka? Jedan mali brzinski.
MIMA: Prestani se ponašati kao čobanković, ne pristaje ti.
BOGI: Samo malo tvog svilenog dodira.
MIMA: Ne. Nisam ja ženska za okretanje.
BOGI: Daj, Mima, nemoj meni te fore.
MIMA: Moraš naučiti biti finiji, moraš naučiti biti strastven. Razumiješ? Bez strasti sve je dosadno.
BOGI: I ja znam biti strastven.
MIMA: Ah, ti. Ti si samo izlizani satir. Ne znaš ti što je strast. Misliš da si strastven kad ti se digne.
BOGI: U redu, možda to nije strast. Ali čovjek ne može biti strastven, ako mu se ne digne, zar ne?
Bogi odlazi do bara. Vraća se sa bocom i čašom u ruci.
BOGI: Evo, popij malo. Bolje ćeš se osjećati.
MIMA: Prestani me ovako pratiti!
Bogi stoji posred sobe.
MIMA: Zar nemaš ništa drugo za piće osim ovoga? Zar ne možeš nabaviti bocu šampanjca? Moram imati šampanjac. Moji živci! Moji živci! Trebam piće, k vragu!
BOGI: Svi trebamo piće.
Potegnuo je iz boce.
MIMA: Izvedi me vani. Potrebno mi je društvo. Noćas se moram napiti.
BOGI: Njeno visočanstvo se hoće napiti.
MIMA: Treba mi zraka. Treba mi društvo. Nekad smo često izlazili.
BOGI: Da.
MIMA: Bogi, nekad si bio duhovit i svi su se smijali tvojim forama, sjećaš se?
BOGI: Ne sjećam se.
MIMA: Ali ja se sjećam. Sviđa ti se moj negligee?
BOGI: Aha.
MIMA: Hajdemo, nećemo čitavu vječnost ostati ovdje.
BOGI: Idemo.
Bogi je otpio još jedan gutljaj iz boce.
MIMA: Daj da popijem malo toga. Živci su mi u očajnom stanju. Noćas se moram napiti, ali neću da me osramotiš.
*
Mima i Bogi u restoranu. Mima je bila u svom elementu. Nakon par pića vratilo joj se dobro raspoloženje. Ali Mima je nepredvidljiva. Usred plesa odlazi sa podija, sa suzama u očima.
BOGI: Što je? Što sam sad napravio?
MIMA: Ništa. Ništa. Nisi napravio ništa. Hajde, ti si zgodan momak.
BOGI: Ali što ti je?
MIMA: Nije ništa. Samo sam nekoga vidjela, to je sve.
BOGI: Hoćeš da se vratimo?
MIMA: Bogi, voliš li me još uvijek?
BOGI: Volim.
MIMA: Jer ja sam ti propala.
BOGI: Kako to misliš?
MIMA: Propala sam. Skroz sam luda. Ne mogu ništa protiv toga. Nikad nisam mogla ništa protiv takvih stvari.
BOGI: Moraš to spriječiti.
MIMA: Kako da to spriječim. Ne znam ništa spriječiti. Uostalom, gotovo je, propala sam. Ti ne vidiš da sam propala?
BOGI: Ne.
MIMA: Moram nešto učiniti. Moram učiniti nešto do čega mi je zbilja stalo. Izgubila sam samopoštovanje. Ne mogu više ovako. Ne mogu naprosto čitav dan biti pijana.
BOGI: Hajde, nije tako strašno.
MIMA: Dragi, ostani uz mene. Molim te, nemoj me napuštati. Ostani uz mene dok ovo ne prođe.
BOGI: Naravno.
MIMA: Ne kažem da je to pravo. Ali za mene je jedino pravo. Sam bog zna da se nisam nikad osjećala ovakvom gadurom.
BOGI: Što bi htjela da napravim?
MIMA: Ništa. Vratimo se do stola.
Odlaze zajedno do stola, a onda se sa iznenadnom provalom bijesa, Mima okomi na Bogija.
MIMA: Zašto si me napio? Zar ne znaš da od toga poludim. Uh!
Bogi nije ništa rekao.
MIMA: K vragu, ti se zbilja ne znaš ponašati, a lijepo sam ti rekla da me ne sramotiš.
BOGI: Kako sam te osramotio?
MIMA: Kako? Kako? Previše si glasan, eto kako. Plesao si kao crnac i preglasno si se smijao kao kakav čobanković i govorio si besmislice. Cijelu večer govorio si besmislice.
BOGI: Nisam rekao ništa što ne mislim.
MIMA: Ali si to rekao na tako glup način. Žena zbilja ne može biti ponosna na tebe. Bolje da odemo odavde.
BOGI: Dobro.
MIMA: Pozovi konobara. Čekat ću te ispred garderobe.
Bogi je pozvao konobara i pričekao da ovaj donese račun. Platio je i otišao po Mimu. Zatekao ju je ispred garderobe gdje jeca i cvili.
BOGI: Mima, što je opet?
MIMA: Ja sam luda… a i ti si lud, Bogi.
BOGI: Oboje smo ludi, Mima, oboje.
MIMA: Vidjela sam Mišela, tamo na podiju. Valjda mi nećeš zamjeriti. Je li da nećeš?
BOGI: Ma neću. Hajdemo.
MIMA: Hajdemo do Tača.
BOGI: Tamo je skupo.
MIMA: Skupo ili ne, ja toliko vrijedim.
BOGI: To ti misliš? Koliko se meni čini ne vrijediš ti ništa. Ti si samo jedna šašava drolja. Otvoreno govoreći, radije bih potrošio novac na kurvu. Ona barem nešto da zauzvrat.
MIMA: Ne govori mi o tim ženskama. Mrzim ih! Glupe su… ružne su… samo su za novac. Prestani! Prestani kad ti kažem!
BOGI: Ti si drolja. I ne bi me smetalo da večeras potrošim i cijelu plaću na tebe, ali ti si šašava. I smrdi ti iz usta. Friga mi se za tebe. Nisi ti ništa bolja od onih kamenjarki. Trebala bi ti malo izaći na ulice i raditi. Raditi, draga! A ne mudrovati!
MIMA: O, je li!
BOGI: Nisi ni izdaleka toliko dobra kako se želiš prikazati. Ne bih potrošio na tebe više ni centa.
MIMA: Znači, o tome se radi. O novcu! Ha, o novcu, je li?
BOGI: Ti si… ti si najobičnija krvopija.
Činilo se da je ovaj razgovor nije niti malo uvrijedio.
MIMA: Mislim da se ti, Bogi, mene malo bojiš.
BOGI: Da se bojim? Tebe?
MIMA: Ti si još momčić. Ne znaš se ponašati. I žalosno je to da me nakon svih ovih godina ti uopće ne poznaješ. Inače ne bi tako govorio. Zašto se ne potrudiš da se lijepo ponašaš! Obrazovan si, pametan si, zašto se onda tako ponašaš?
BOGI: Idi u vražju mater. Ne želim te više nikad vidjeti. S tobom sam svršio.
MIMA: To ti samo tako kažeš. Ali čekaj! Čekaj samo! Ti si samo mali dječak. Previše govoriš…
BOGI: Ti si luda. Ne bih na tebe više pao ni da si zadnja žena na svijetu. Goni se!
