I tako se našao nadomak šaltera turističke agencije Nouvelles Frontieres. Bilo je doba Božićnih praznika. Čim ugrabe nekoliko slobodnih dana, stanovnici zapadne Europe odjure na drugi kraj svijeta, pola svijeta prijeđu avionom i ponašaju se doslovno kao odbjegli robijaši. Michel im nije mogao zamjeriti: i sam je kanio učiniti istu stvar. Odmah je odlučio uzeti paket-aranžman. Evo njegove priče:

Još nije svanulo, no na autocesti sa šest traka koja vodi u središte Bangkoka promet je već bio gust. Prolazili smo pokraj niza golemih zgrada od čelika i stakla, među kojima se našla i pokoja masivna betonska konstrukcija koja podsjeća na sovjetsku arhitekturu. Sjedišta banaka, veliki hoteli, elektroničke tvrtke – uglavnom japanske. Nakon skretanja za Chatuchaak autocesta se vinula iznad obodnih puteva koji opasavaju gradsku jezgru. Među osvijetljenim hotelskim zdanjima počele su se razabirati skupine malenih kuća limenih krovova nasred neiskorištenih zemljišta. Štandovi obasjani neonskim svjetlima nudili su juhu i rižu. Vidjeli ste kako se puši iz lonaca od bijelog lima. Autobus je blago usporio za skretanje prema New Petchaburi Roadu. Na trenutak smo nazreli petlju fantazmagoričnih obrisa čije asfaltne spirale kao da su visjele u nebesima obasjane sklopovima aerodromskih reflektora; zatim se autobus nakon dugog zavoja vratio natrag na brzu cestu. Čak i u ovaj rani sat, Bangkok je bio zagađen, bučan i zagušljiv.

Bangkok Palace Hotel pripadao je lancu bliskom hotelima Mercure i zastupao iste vrijednosti na razini gastronomske ponude i kakvoće usluge. To sam doznao iz brošure koju sam pokupio u predvorju čekajući da se situacija raščisti. Prošlo je sedam sati ujutro – u Parizu jedan sat iza ponoći, pomislim bez razloga – no već je bilo živo, upravo se otvorila blagovaonica za doručak. Sjeo sam na klupicu; bio sam bunovan, u ušima mi je i dalje silovito brujalo i počeo me boljeti trbuh. Dvije djevojke od nekih dvadeset i pet godina, prilično jebozovne, a uostalom i dobro građene, prezirno su promatrale svijet. Trgnuo sam se u posljednji trenutak da se ne onesvijestim i zapalio cigaretu da dođem k sebi; one su tablete za spavanje doista prejake, bilo mi je zlo od njih; no stare me više ne uspavljuju: nisam imao rješenje. Malo-pomalo, članovi skupine krenuli su prema vodičkinji kad bi ih prozvala, preuzeli ključeve i otputili se u sobe – ukratko, razmilili su se.

Staklena je stijena u mojoj sobi gledala ravno na brzu cestu. S 27 kata pružao se nevjerojatan pogled. Slijeva se poput kredne litice vodoravno isprugane nizovima prozora koje su napola zakrivali balkoni kočila velebna masa hotela Mariott. Sunčevo je svjetlo isticalo plohe i bridove. Odbljesci su se ravno preko puta beskrajno množili na složenoj strukturi piramida i stožaca od plavičastog stakla. Divovske betonske kocke Grand Plaza Presidenta na obzoru su se preslagivale poput katova stepenaste piramide. Zdesna su se nad uzdrhtalom i zelenom površinom Lumphini Parka nazirali uglati tornjevi Dusit Thanija nalik citadeli zemljane boje. Nebo je bilo savršeno plavo. Naručio sam da mi u sobu donesu dvostruki espresso i iskapio ga s tabletom Efferalgana, Dolipraneom i dvostrukom dozom Oscillococcinuma; zatim sam legao i pokušao zatvoriti oči.

Poslije, dok sam razgledavao Hram zore, podsjetim se da moram naći otvorenu ljekarnu i kupiti još Viagre. Vratio sam se iscrpljen, a nisam ponio Plavi vodič, pa sam se stalno osjećao glupo. Sad me pak spopala ozbiljna želja za ševom. Motao sam se predvorjem osjećajući da sve više gubim odlučnost, kad uočim putokaz „Health Club“ koji je upućivao na donji kat. Ulaz su obasjavala crvena neonska svjetla i vijenac raznobojnih žaruljica. Ušao sam i u baru naručio bourbon. Desetak djevojaka iza stakla okrenulo je glave prema meni. Bio sam jedina mušterija. Lokal je bio malen, no djevojke su nosile brojeve. Brzo sam se odlučio za broj sedam: prvo, bila je zgodna, a drugo, nije prepomno pratila televizijski program niti se udubila u uzbudljiv razgovor s kolegicom. U baru je počastim colom, a zatim prijeđemo u sobu. Zvala se Oon, bar sam tako razumio. Nakon zajedničke kupke ispružim se na madrac prekriven pjenom; odmah sam shvatio da svoj izbor neću požaliti. Oon se kretala izvrsno, veoma gipko; nanijela mi je taman dovoljno sapuna. U jednom mi je trenutku grudima milovala guzove. Njezina mi je obilno nasapunana pica poput grube četke trljala listove. Digao mi se gotovo istog trena, što me malo iznenadilo; kad me okrenula i počela mi stopalima milovati spolovilo, čak sam pomislio da se neću moći suzdržati. Ipak sam uspio uloživši silan napor i naglo napevši bedrene mišiće. Kad me na krevetu objahala, mislio sam da mogu još dugo izdržati, no tlapnje su mi se brzo raspršile. Bila je veoma mlada, no vješto je baratala picom. Počela je veoma nježno, stežući glavić nizom kratkih pokreta, a zatim se spustila nekoliko centimetara niže i čvršće stisnula. „O, ne, Oon, ne!...“, poviknuo sam. Ona prasne u smijeh radujući se svojoj moći i nastavi se spuštati stežući stijenke vagine dugo i polagano stišćući. Pritom me promatrala vidno se zabavljajući. Svršio sam mnogo prije nego što mi je stigla do korijena spolovila. Poslije smo u krevetu malo čavrljali prepletenih tijela; činilo mi se da joj se baš ne žuri natrag na pozornicu. Rekla mi je da nema mnogo mušterija; u hotelu uglavnom odsjedaju grupe izgubljenih slučajeva, bezveznjaci kojima je manje-više svega dosta. Francuza je mnogo, no uglavnom ne mare za body massage. Oni koji ipak dođu su dragi, no prevladavaju Nijemci i Australci. Nađe se i pokoji Japanac, no njih ne voli, čudni su, redovito te hoće tući ili vezati. Ili se pak samo samozadovoljavaju i bulje ti u cipele: totalno bez veze. Dao sam joj tri tisuće bahta, što je, koliko me sjećanje služilo, pristojna cijena. Prema njezinoj reakciji zaključio sam da doista jest. „Krop khun khat!“, reče široko se osmjehujući i sklopivši ruke u visini čela. Zatim me otprati do izlaza držeći me za ruku; pred vratima smo se izljubili u obraz.

Cijena seksa neobična je stvar. Čini mi se da ne ovisi toliko o životnom standardu u dotičnoj zemlji. Naravno, u različitim zemljama dobivaš različite stvari, no osnova je cijene uvijek ista: onoliko koliko su zapadnjaci spremni platiti. Možda je to ono što nazivamo ekonomijom ponude? Nemam pojma. U ekonomiju se nikad nisam razumio: kao da imam neku blokadu u glavi.

U životu sam upoznao patnju, utučenost i tjeskobu, ali dosadu nisam. Nisam imao ništa protiv vječnog i glupog ponavljanja jednog te istog. Broj 47 (Sin) primijeti da uporno zurim u nju, nasmiješi mi se i širokim pokretom prekriži noge otkrivši grimizne haltere. Noć dolazi. Sin me držala za ruku. Pokušat će me usrećiti na sat ili dva. Tajlađanke sa sjevera obično su veoma lijepe, no katkad su toga pretjerano svjesne. Provode vrijeme gledajući se u zrcalo potpuno svjesne da im ljepota sama po sebi pruža odlučujuću prednost na tržištu pa se tako pretvaraju u hirovita i beskorisna bića.

Slijedećih dana bio sam u društvu prekrasne djevojke iz Chiang Maija koja se zvala Kim. Upoznao sam je u topless baru i otad smo nerazdvojni. Ne znam kako bih u vlastitoj zemlji našao takvu djevojku. Tajlandske su kurvice doista prava blagodat. Božji dar, ni više ni manje. Kim je natucala francuski. Jednom je posjetila Pariz, sestra joj se udala za Francuza. Uz Kim dani su prolazili jezovitom brzinom tako da mi je odmor prošao glatko. Paket-aranžman bio je cool, ali s pustolovnom notom.

Što reći na kraju? Danas imam pedeset i tri godine; prije tri godine otišao sam u mirovinu i posvetio se seksualnom turizmu. Triput sam se ženio. Rasist sam. Postao sam rasist. Putovanja vam prvo zaoštre ili stvore rasne predrasude. Naime, kako zamišljamo druge prije nego što ih upoznamo? Mislimo da su isti kao mi, to se podrazumijeva; tek malo-pomalo postajemo svjesni da je stvarnost malo drukčija. Zapadnjak kad može, radi. Posao mu je često dosadan ili mu ide na živce, no pretvara se da ga zanima. To je očito. S pedeset mi je godina dosadio posao i sve živo pa sam odlučio otkriti svijet. Neke je iznenadilo što sam se odrekao prilike da zaradim više novca. Što će mi više novca? Za vikende u Budimpešti? Bijele tartufe kad im je sezona? Ferrarijev kabriolet? Vikendicu u Deauvilleu, u koju će mi ionako provaliti? Da radim devedeset sati na tjedan dok ne navršim šezdeset godina? Polovicu zarade davati na porez i financirati vojne operacije po svijetu. Ovdje mi je dobro, imam sve što mi treba. Na Zapadu je život skup, hladno je, prostitucija je nekvalitetna. Problem je zapaliti cigaretu na javnom mjestu, a gotovo je nemoguće kupiti lijekove ili droge. Naporno se radi, posvuda automobili i buka. Sve u svemu, ima mnogo loših strana. Baš sam se treći put razveo. Što se seksa tiče, nisam očekivao bogzna što. Prvo sam otputovao na Tajland, a odmah potom na Madagaskar. Bio sam u Senegalu, Keniji, Tanzaniji, na Obali Bjelokosti. Istina, cure nisu vješte kao Tajlađanke, nisu tako nježne, no dobro su građene, a pice im mirišu. Crnkinjice se spuste na sve četiri, nude picu i šupak. A pice su im iznutra posve ružičaste. Nikad više nisam ševio bjelkinju. Nisam ni poželio. Vjerujte mi, danas kod bjelkinje nećete naći dobru, mekanu, krotku, gipku i mišićavu picu: takvih više uopće nema. Ne govorim tajski, što oko mene diže žalostan zid koji guši. Najvjerojatnije nikad neću istinski shvatiti Aziju, što uostalom i nije tako bitno. Ne morate razumijeti svijet da biste u njemu živjeli: dovoljno je da znate dobiti hranu, milovanja i ljubav. Do kraja ću ostati dijete Europe, brige i srama; ne nosim nikakvu poruku nade. Zapad u meni ne izaziva mržnju, nego u najgorem slučaju prezir. Među svim gospodarskim i socijalnim sustavima kapitalizam je neosporno najprirodniji. To je već dovoljno za ocjenu kako je svakako i najgori. Znam samo da svi koliko god nas ima bazdimo na sebičnost, mazohizam i smrt. Stvorili smo sustav u kojemu je život postao jednostavno nemoguć: da stvar bude gora, još ga izvozimo. Na Tajland čovjek ne dolazi da bi u životu krenuo ispočetka, nego da ga dovrši u podnošljivim uvjetima. U krajnjoj liniji, na poduži odmor koji možda bude i konačan. Odavno sam prestao kupovati francuske novine.

Michel HOUELLEBECQ

In a village in Old Siam, sir

Lived a lady who lost her way

In an effort to find a man, sir

She found herself in the old UK

She waited 'round in Walthamstow

She scouted 'round in Scarborough

She waited 'round in Walthamstow

She scouted 'round in Scarborough

In the village in old East End, sir

She met a fellow who made her reel

Took her rushes to show his mam, sir

Met his dad at the wedding meal

In a letter from old siam, sir

Came a terrible tale of woe

She decided the only answer

Was to get up a pile of dough

She waited 'round in Walthamstow

She scouted 'round in Scarborough

She waited 'round in Walthamstow

She scouted 'round in Scarborough

When a relative told her man, sir

He directed her not to stay

In a village in Old Siam, sir

Lives a lady who lost her way

In a village in Old Siam, sir

Lived a lady who lost her way

In an effort to find a man, sir

She found herself in the old UK

She waited 'round in Walthamstow

She scouted 'round in Scarborough

She waited 'round in Walthamstow

She scouted 'round in Scarborough

In a village in Old Siam, sir

Lived a lady who lost her way

In an effort to find a man, sir

She found herself in the old UK

Old Siam, Sir

Paul McCartney

Život na ulici

Kralj

Vajiralongkorn/Rama X

Vajiralongkorn (rođen 28. srpnja 1952., Bangkok, Tajland) je 10. kralj tajlandske dinastije Chakri. Formalno je prihvatio prijestolje 1. prosinca 2016., iako je njegova vladavina službeno započela nakon smrti njegovog oca, Bhumibola Adulyadeja, 13. listopada 2016.

Vajiralongkornova krunidba održana je 4. svibnja 2019. Na početku svoje vladavine, Vajiralongkorn je preuzeo potpunu kontrolu nad kraljevskom imovinom, što ga je učinilo najbogatijim vladajućim monarhom na svijetu, s procijenjenom neto vrijednošću od približno 43 milijarde dolara. Za razliku od svog nadaleko cijenjenog oca, Vajiralongkorn je polarizirajuća figura u Tajlandu zbog svoje reputacije upitnog osobnog ponašanja. Međutim, kritika monarhije nezakonita je prema tajlandskom zakonu lèse-majesté, koji predviđa velike novčane kazne i obvezne zatvorske kazne.

Rođen u palači Dusit u Bangkoku, Vajiralongkorn je bio drugo dijete i jedini sin kralja Bhumibola i kraljice Sikrit. Na svoj prvi rođendan, Sangharaja (glavni redovnik tajlandskog monaškog reda) dao je Vajiralongkornu svoje službeno kraljevsko ime, složenu titulu za čije je sastavljanje bila potrebna četiri tjedna. Vajiralongkorn je pohađao osnovnu školu u Tajlandu, ali je poslan u Englesku na srednje obrazovanje u cijenjenom internatu Millfield u Somersetu. Nakon toga studirao je na Kraljevskom vojnom koledžu u Duntroonu, Teritorij glavnog grada Australije . Bio je osrednji student, što će kasnije pripisati svom zaštićenom palačnom odgoju. Godine 1972. imenovan je prijestolonasljednikom.

Vrijeme Vajiralongkorna kao prijestolonasljednika bilo je obilježeno kontroverzama, a on je učinio malo da ostane podalje od očiju javnosti. Njegove bračne afere posebno su dovele do značajnog skandala. Godine 1977. oženio se svojom prvom rođakinjom, princezom Soamsawali, s kojom je dobio svoje prvo dijete, princezu Bajrakitiyabhu, u zimu 1978. Međutim, tijekom sljedećeg desetljeća Vajiralongkorn će imati petero djece s tajlandskom glumicom Sujarinee Vivacharawongse. Godine 1991. razveo se od Soamsawali, a 1994. oženio se Sujarinee na ceremoniji kojoj je prisustvovao kralj Bhumibol, ali ne i kraljica Sikrit.

Vajiralongkorn je javno osudio Sujarinee 1996. godine, optužujući je za preljub i oduzimajući njoj i njihovo petero djece sve kraljevske titule i privilegije. Sujarinee i njezina djeca pobjegli su u Englesku. Sujarineeinoj jedinoj kćeri, Sirivannavari, dopušteno je da se vrati na Tajland kako bi živjela sa svojim ocem, a 2005. kralj Bhumibol vratio ju je u status princeze. Međutim, Sujarinee i njezina četiri sina zatražili su politički azil u Sjedinjenim Državama.

2001. godine Vajiralongkorn se oženio Srirasmi Suwadee, mladom ženom iz obične obitelji. Četiri godine kasnije rodila je princa Dipangkorna Rasmijotija. Brak je završio 2014. kada je Vajiralongkorn optužio Srirasmi i sedam članova njezine obitelji za korupciju. Oduzete su joj kraljevske titule, a oba su joj roditelja bila u zatvoru dvije i pol godine pod optužbom za lèse-majesté. Srirasmi je izbjegla zatvorsku kaznu odabravši monaški život kao mae chi (budistička redovnica), pod uvjetima usporedivim s kućnim pritvorom. Srirasmi je također bila prisiljena da se odrekne skrbništva nad svojim sinom Dipangkornom. Godine 2019., nedugo prije svog uzašašća, Vajiralongkorn se oženio Suthidom Bajrasudhabimalalakshana, stjuardesom Thai Airwaysa koja je sada kraljica Tajlanda.

Tijekom godina koje je proveo kao prijestolonasljednik, Vajiralongkornu su se pripisivali brojni drugi skandali i bizarno ponašanje. Bio je poznat po tome što je putovao u javnosti noseći malu majicu bez rukava koja otkriva trbuh. Godine 2009. nazvao je svoju pudlicu Foo Foo glavnim zračnim maršalom Tajlanda. Iste godine procurio je video na kojem Srirasmi, tadašnja princeza od Tajlanda, hrani Foo rođendansku tortu u toplesu. Ove ludorije bile su glavni izvor zabrinutosti i za kralja Bhumibola i za tajlandsku javnost prije Vajiralongkornovog uspona na prijestolje.

Vajiralongkornov otac, kralj Bhumibol, umro je 13. listopada 2016. Prijestolonasljednik nije odmah prihvatio prijestolje, umjesto toga zatražio je vrijeme da oplakuje svog oca. 1. prosinca Vajiralongkorn je konačno prihvatio krunu. Više od dvije godine kasnije, 4. svibnja 2019., Vajiralongkorn je imao svoju službenu krunidbu u Velikoj palači u Bangkoku i imenovan je kraljem Ramom X iz dinastije Chakri. Sa 64 godine, Vajiralongkorn je postao najstariji monarh koji se popeo na tajlandsko prijestolje.

Vajiralongkornovu vladavinu obilježilo je sve veće političko nezadovoljstvo u Tajlandu. Razočaranje tajlandskom monarhijom i vojnom elitom dugo je raslo među tajlandskom mladeži, koja se zalagala za legitimniji demokratski sustav. Prijelaz na vlast od voljenog Bhumibola Adulyadeja do njegovog duboko nepopularnog sina, Vajiralongkorna, samo je ubrzao ovaj trend, a stranke kao što su Stranka budućnosti naprijed i Stranka Move Forward otvoreno su izazvale politički establišment. Vajiralongkorn je u početku pokušao izgledati kao dobronamjeran vladar, čineći ustupke svojim kritičarima i pokušavajući rehabilitirati svoj imidž u javnosti. Međutim, kako je opozicija postajala sve prijeteća, Vajiralongkorn je zauzeo sve oštriji stav protiv neslaganja.

Britannica