sin morski, eutop!a
europski dom ili salut za trio excellence arhetipskih putnih torbi zapečačenih aurama rododendrona tijekom oluje varijanta nevidljive fluktuirajuće supstance paradigmatskog toka vremena koja postoji u ovoj hiperkompleksnoj realnosti već dosta dugo vremena primala je vektorske spinove iz nižedimenzionalne forme postojećeg ezoteričnog establišmenta naizmjeničnog volumetrijskog sažimanja jednoga dana našijenac naš se probudi i shvati da je zaribao ne mora to biti baš petak može biti bilo koji ludi dan u tjednu recimo dan kad na račun sjedne rata kredita ili recimo prva subota u mjesecu jedna sasvim obična antverpenska subota protkana sitnom kišicom čije su kapi kao božje suze stidno udarale sinkope po asfaltu amerikalei koja se ne razbacuje barbarski raskosnošću kao što je to normalno na mjestima gdje se gnijezdi gornji sloj malih ljudi kako navodi defoe i koji je navodno najprikladniji za ljudsku sreću bilo mu je dovoljno baciti oko na njeno lice da uoči kako joj je postao sku...