sin morski, eutop!a
tijekom oluje varijanta nevidljive fluktuirajuće supstance paradigmatskog toka vremena koja postoji u ovoj hiperkompleksnoj realnosti već dosta dugo vremena primala je vektorske spinove iz nižedimenzionalne forme postojećeg ezoteričnog establišmenta naizmjeničnog volumetrijskog sažimanja
jednoga dana našijenac naš se probudi i shvati da je zaribao ne mora to biti baš petak može biti bilo koji ludi dan u tjednu recimo dan kad na račun sjedne rata kredita ili recimo prva subota u mjesecu jedna sasvim obična antverpenska subota protkana sitnom kišicom čije su kapi kao božje suze stidno udarale sinkope po asfaltu amerikalei koja se ne razbacuje barbarski raskosnošću kao što je to normalno na mjestima gdje se gnijezdi gornji sloj malih ljudi kako navodi defoe i koji je navodno najprikladniji za ljudsku sreću
bilo mu je dovoljno baciti oko na njeno lice da uoči kako joj je postao skup potrošiv i na koncu suvišan unatoč izvanjskom dojmu svejepodkontrolom vidio je ženu koja je mrzila to što joj je sudbina isporučila ženu kojoj je strah potjerao i onu zadnju iluziju što ju je čuvala u svom srcu vidio je munckov krik a on sam bio je paspartu a sve što je trebao napraviti je da se navikne na uglađeni jad i da kao slijepac nauči kako pronaći pravo mjesto i pravi ritam ali previše je bio u kontradikciji sam sa sobom zbijen i raspršen istovremeno
glasom što razbija tišinu međuprostora rekao joj je da se brzo vraća ležeći na solidnoj francuskoj postelji čiji je komadić otkrhnuo za vrijeme jednog velebnog subotnjeg pospremanja pogledala ga je nejasno kao da gleda u nezvanog gosta iz galaksije usne su mu budalasto zatitrale i onda je prešao preko praga zakoračivši tako iz šupljeg u prazno našavši se ponovo u svom prirodnom staništu opet je svoj pa iako je dan bio dizajniran s nekoliko nijansi sive osjetio je neku kontenplativnu smirenost tako da ga je učas obuzela lakoća disanja kroz nosnice bila je to recimo kombinacija olakšanja i neke sjetne sjete svih njegovih sjevernih sjećanja koja su još živo prebivala u njemu
hoda sve brže na stajalištu kod nationalne banke šverca se u sedmici osnovano je posumnjao da je grupa od petšest ljudi koji su ušli u tramvaj par stanica dalje kontrola pa je krenuo u kontra napad privremeno prekinuvši vožnju i to kakva koincidencija baš na stanici nasuprot imigracijskog ureda no taj manjkav i nedovoljno definiran skok pokazao je u svoj punini svoju razornu moć naime dok je kao srednje blago klinički poremećen čovjek iskakao iz tramvaja spotaknuo se i uspio iskrenuti gležanj
e da barjaci žudnje da pusti korijenje u ovoj zemlji dembeliji i skrasi se kao naušnica u uhu sad su spušteni na pola koplja i dok se perspektiva antwerpena polagano zgušnjava i grči njegove vizure postaju sve prizemnije sve jednostavnije nalikujući lego kockama naslonjenih jedna na drugu bez težnje za elegancijom a prvi mrak boji nebo kao sirup razliven u čaši vode
znao je da je pred njim duga preduga noć svođenja računa i listanja poduže liste grešaka i svih svojih smutnji onog trenutka kad je donio odluku da ode bez razornih riječi i svađalačke buke što bi ionako bilo kontraproduktivno znao je da je to moguće samo na jedan način treba ostaviti sve iza sebe i tako je prosječno inteligentan daltonist kao marginalna pojava izgurana na periferiju stvarnog života ispao iz jureće katakombe i pod velom noći se prebacio na slobodan teritorij
ps
fidelia baptista nije imala apsolutno nikakve veze u njegovom kamenovanju
kolodvorski sati izmjenjivali su se u turnusima red sjedenja pa red šepanja po ovoj košnici koja je sva vrvila od ljudskih zanimljivosti i urbane bioraznolikosti najjednostavnije rečeno bio je to cjelonoćni program svega i svačega neki drugi primjereniji izraz ili jaka metafora samo bi bili suvišan dodatak
stasiti bubu ošišan na nularicu pojavio se na dovratku noći preko cijele čekaonice teglio je dvije poveće putne torbe koje su pucale od viška materije a treću još i veću nabijenu i zategnutu do prsnuća gurao je nogama po podu iscjedio je nešto bijesa iz svog torbama sapetog tijela a onda ih je spustio na pod i sjeo pored njega
heavy
upitao ga je i kratko se nasmijao a lice bubua se u isti tren razvuklo u prijazan osmijeh
very heavy my friend
odgovorio je bubu i upitao ga gdje je zahod pa ga zamolio da baci oko na torbe dok on obavi što već ima on pristade mirne duše ali kako nije materijal za narodnog junaka odmah pošto se bubu udaljio ostao je sam na vjetrometini vlastite paranoje rezonirajući da neće uspjeti jer njegov mozak izmanipuliran geopolitikom straha i uvaljan u talog zlih pretpostavki vidio je u tim torbama svih MIX definicija terorizma koje će ga sa čekaonicom i ostatkom stanice lansirati među satelite a onda će se kao atomizirana prašina spustiti među zajednice ameba tako će duge i lijepe stranice njegova života završiti kao neka priča iz davnine
s dozom strahopoštovanja bacio je oko na torbe nisu izgledale opasno tek trio jeftinih sportskih torbi ružnih kao mumija a još i skroz naskroz izlizanih od prekomjerne upotrebe njegove oči najduže se zadržaju na onoj najvećoj koja je bila dekorirana s nekoliko rupa iz kojih su kao zatvorenci virili komadi odjeće boje cikle
kako jadno prepuni predrasuda stereotipa i etiketa u svemu vidimo teroriste i zavjerenike a čovjek tamne puti se samo otišao pomokriti ipak nije mu bilo svejedno sjedio je na iglama i cuclao zube što da uradi dao mu je riječ neće valjda sad kapitulirati i pobjeći ostaviti mu torbe na milost i nemilost bila bi to perverzna izdaja
u okomitoj horizontalnosti magnetičnog transfera poremećene kontrakcije koja kaže da nismo sami mi se bojimo zaroniti duboko ispod morske površine ili spustiti se u središte zemlje ali na zemlji na njenoj površini e to je nešto drugo tu se osjećamo sasvim dobro to je naš svijet
složeno je sve to a može biti da je svemu kumovala sjebana klimatizacija radi koje se osjećao kao usred berbe pamuka kad se malo bolje razmisli prije će ga dokrajčiti vrućina nego ove torbe
u čemu je onda problem imamo bitne i strukturne razlike sa realnošću ali jebeš sve sve se promijenilo zaboravi struku zaboravi fluktuacije i paradigme i sva ta akademska sranja molim slušaj lisica je u kokošinjcu to je narušavanje privatnosti ne zajebavaj se kriv si priznaj kriv si misli su ti koma
i gle čuda još dok je to snivao pojavio se bubu zahvalio mu te otpočeo dijalošku dionicu izloživši između redova svoj slučaj ken aisbe je tridesetpetogodišnji zdrav optimističan nigerijac koji ne diže svijet u zrak nego traži azil u belgiji već dvije godine čeka na rješenje svog slučaja šljaka na crno i mijenja sobe i cimere kao neki ljudi stavove u torbama je spakirana sva njegova muka uz još nekoliko sitnica koje su mu bile ostale kod bivšeg stanodavca a sad ide kod rodbine dok se ne stvore uvjeti drugim riječima dok se ne snađe ken naprti torbe i gužva ga učas proguta kao roda žabu
sjeverno od kolodvora pruža se rue d´aarschot erogena mastodontska staza u kojoj mekoputne svećenice uslužuju jebežljive neimare i raskalašene štovatelje religije bluda
ulice blještava neona tjeraju ga da ide dalje sve do grand placa s jedne strane vijećnica nasuprot nje gradski muzej on između blistave gotike sam kao pas a gore visoko iznad u sferi neistraženih mogućnosti kao rasute perle na razvodnoj ploči neba treptale su u ritmu astro glazbe rijetke zvijezde imati cijeli grand place samo za sebe zar to nije povlastica svakome mora zastati dah pred potrebom zamršene građevinske logike da tako minuciozno cifra sve one tornjeve i tornjiće bljeskovi jednog drugačijega habitusa frcaju sa blagih fasada i kamenih arabeski što ih oblizuju reflektori bacajući mliječnu svjetlost kao kod flamanskih majstora od platna na gusto čvrsto tkanje sa finim uzorcima dajući im nestvaran puderasti mat sjajno je biti ovdje makar i sjeban
Primjedbe
Objavi komentar