sin morski, eutop!a

teenagerica samo četvrtkom udružila se s bandom guzolikih mitohondrija i pomoćnih sevdah derviša  kako bi se osvetila svojoj posesivnoj majci

na portalu mozaške katedrale koji je projektirao grk vangelis još tamo nezamislivo davnog prošlog stoljeća ugrađena je ključanica kroz koju se može slobodarski zaviriti u film usrećiteljska moć augustinova paradoksa doduše obazrivo i dozirano pa se tom kobnom strašću zarana zarazio i buster asistent teoretskih zavrzlama i neprevodivog načina mišljenja 

ključna rečenica koju odmah na početku filma izgovara general duarte kojega glumi františek gdanjski glasi viva la morte istu tu rečenicu ponovila je majka u sekvenci bljuvanja u kupeu vagona idealističkih zabluda osmišljenog po proaktivnim poljskim standardima pa zato u kadru umjesto uobičajenih šest imamo sechs putnika koji putujući iz njemačkog grada nazvanog po hranidbenom glagolu jesti to jest essen nestaju u beskrajnoj ravnini neuralgične borbe za opstanak svekoliki zakučasti smjerokazi ukazuju da je ishod njihovog putovanja naravno neizvjestan što ne znači da treba odustati i to je temeljna poruka filma rekonstruirana kroz ključanicu odnosno subjektivni odraz objektivne nesabludive stvarnosti budimo realni to je ipak samo film za koji je glazbu napisao reikoder

gojazni tupamaros žovijalnoga brka koji mu nikako ne pristaje dakle sanjarski tip potegne iz boce nekoliko sporih dugih gutljaja vino mu se slijeva niz grlo ali i niz masni podbradak ima glavu rovca rovca koji žica 

znam sad ćeš se ti upitati kako je on upao u ovaj film pa evo bubnjarica mog prvog benda bila je lila nije imala bubnjeve ali je ispalo da ćemo vježbati u njezinoj djedovini pa smo morali prihvatiti činjenicu da ćemo imati neritmičnu bubnjaricu ipak sve bi bilo nemoguće da se nismo sreli s maestrom koji je u bend stigao posljednji nismo ga uzeli zato jer je jedini imao gajde i puhao u tu stvar kao da je glazbeno kršten niti zbog neobičnog šmeterlingovskog lica maestro je bio jedan od onih tipova koji stalno kenjaju sajle a nikad se ne nasmiju kao jebeni buster keaton živa sprdnja zato smo ga uzeli nazvali smo se m.o.b. skraćenica za mütter ohne babys možda si čuo za nas nisi nema veze uglavnom nerealna očekivanja i napuhani poduzetnički planovi pretvorili su nas u predimenzioniranu mašinu koja će se raspasti prije nego se vine u zrak i tako je i bilo a naš bend izgrađen na tankoj kralježnici opterećenoj stalnim neugodnim ispadima i raspadima i ovaj je put popušio lila je uz pomoć politike postala voditeljicom pravne službe maestro je otvorio svoju advokatsku kancelariju 

buster tu zastane nakratko pogleda u tupamarosa koji još snažnije prigrli bocu kao kakvu ambijentalnu vrijednost

a evo što je bilo dalje sa mnom 

nastavi buster 

u to vrijeme u birdlandu sam upoznao neke cool tipove recimo mitski joe bibi mikronski pozitivac bez mane zainteresiran za sumanuto delegirani diptih patetičnog mainstream sentimenta već formiranog duetnog gospela s pernatim surogatom gradio je u notornom bronxu novu tehnologiju preslagivanja trominutnih ovozemaljskih elemenata čiji paradoks je postavila hodajuća kontradikcija pristigla iz općenitih crnačkih elita globalne mcdva mašinerije buktećeg kansasa jedan od kandidata za elitnog gnjavatora tog najvećeg kolektivnog fetiša besplatnog dilanja šunkica za poslije bila je tajna policija neiskorištenih kondomautomata na čijem čelu je stajao lomac jezerčanin poznat po tome što je joea poistovijetio sa žrtvom neke rijetke bolesti pa mu je na račun poreznih obveznika priuštio nekoliko godina u birdlandu kada je potucalo dee jay hooker stigao u memfičnu komoru ne mogu točno reći znam samo da je još onako toplo izdjelan od floridskog sunca s prtljagom ograničenog tehničkog arsenala zazvavši oca našega odmjerio i premjerio obogaljenu opetovanost podmetnutih klipova jezive opustjelosti što su ih ostavljala krda iz julijinog telefonskog imenika moje duboko uvjerenje je da su se hooker i joe na koncu ipak sreli pojednostavljeno kazano bučno i znojno ljeto u bloku broj IX moglo je početi 

gle ovo nije klasična prezentacija linearne naracije reikoder je to si valjda već skužio došao kasnije nakon što sam se privremeno skrasio u moosachu ajde dođi samnom pokazat ću ti gdje živim      

katatonična munja sjevne iz trapeza kao žutozelena alga pucketajuće iskre padnu na asfalt u praznini prostora otvori se opcija i ubrizgavač šikne reikodera kroz deutronsku patvorinu supervodičke difuzne maglice stjuardese su štrajkale vlak je spor a busevi neudobni pa je gledano očima vladara zemljanih terena i tratina ovo izgledalo kao mala noćna pijavica 

manje više slučajni prolaznik sa fasadom bezbrižnog bavarskog katolika napravi radikalan odmak što će reći spretno preskoči lokvicu i u tome ekvilibriranju cipela mu sklizne sa nogostupa u opasnoj gimnastici tijelo mu se izvitoperi i zatitra kao ledena želatina sve kako bi izbjegao da ramenom zvizne o limenu oplatu tramvaja promrmlja u hodu nešto potištenog prezira nešto o moralnom srozavanju

lingvistička netrpeljivost nagna tupamarosa da se otkači od boce i bibavim korakom krene ka prolazniku žmirkajući sitnim jetrenim očima frljokne praznu bocu na mokri asfalt poezija staklenog kaosa svjetluca u lampionoj noći stvarajući novu estetiku i tad njegove mrtve očne duplje ožive i proključaju tekućim metalom razlike u mišljenju pomiješane s alkoholom eksplozivan su koktel na prolaznikov mutan mrmor tupamaros mu punkerskom blagoglagoljivošću isporuči cijelu malu enciklopediju sočnih psovki od kojih bi se i eskim zaledio ipak je on tu samo remetilački faktor

električno mašinizirano kljuse zaklopara lijeno se zaljulja i nestane u noći prošaranoj promuklim glasom pijanca ostavljajući prikazu u plavičastoj izmaglici levenbräukeller pivnice

pada kišica odozgo prema dolje a i kako bi drugačije njezine kapljice klize po tramvajskom staklu kao ry cooderovi prsti po gitari

buster se geostrateški pozicionira u ergonomičnu sjedalicu i veteranski odvažno izbaci desnu nogu naprijed zauzme pozu s grčem na licu obuzeto demonima muljevite delte cijelo tijelo mu se napinje a dugi koščati prsti udaraju u emotivnu žicu sve dok mu ona najtanja ne detonira u početku lansira u orbitu nekakvu mlitavu blues improvizaciju ništa specijalno a onda mu se pogled zadrži na kapljicama kiše i prsti sami krenu plesti po žicama gitare sačinjene od zraka i mašte blues se fjakasto razvukao po unutrašnjosti tramvaja koji je vozio samo jednog putnika

moosach prhutavo minhensko predgrađe 

evo nas stigli smo

poviše stanice na samoj raskrsnici skrivena iza visoke drvene ograde stajala je mutna i umorna kuća na dva kata napuštena i ostavljena da je oglođe i dokrajči zub vremena izvana je sva nabubrila od jesenjih kiša a iznutra su kroz njezine šuplje kosti propuhivali zimski vjetrovi fasada je bila pokrivena usahlim bršljanom a rebrenice kroz koje se pipavo probijala svjetlost sa ulice bili su instrumenti po kojima je pustopašni vjetar skladao svoje arije kao stvorene za muzičku kulisu nekog davno zaboravljena horora iz radionice bele lugosia sobe u prizemlju zatrpane škaljom smećem zadavljenim mačićima i svakojakim gadarijama novinama djelovima pokidanih instalacija i namještaja sve je to sad služilo kao zahod iznad masivnih vrata s rupom na mjestu gdje je nekad bio po svoj prilici jedan od onih teških mesinganih zvekira izbečila se hrđava limena nadstrešnica 

u to vrijeme reikoder i ja spavali smo u vagonima ispod donnersbergerbrückea sve dok jednoga dana nismo nabasali na ovu napuštenicu u svoj njenoj demonskoj ružnoći kakva nije viđena još od rane industrijske revolucije pitaš me što je dalje bilo s reikoderom u kurac što ja znam nisam ja izmislio ovu priču tako sam čuo ej gdje je ovaj nestao koja budala a baš sam mu htio ispričati ono glavno

neki tip čudno ga pogleda

luđak 

kaže buster i pokazuje tipu kretnju prstom po glavi 

luđak 

ponovi

tip se udalji 

buster ostade sam na ulici kao govno na kiši

već iz ovoga je vidljivo da su više sile konstantno pokušavale bustera totalno izokrenuti ali ovo nije priča o pobjedi istine nad laži ništa takvo 

podrazumijeva se buster je bio unutrašnji govorni tip kao oblik komunikacije sa samim sobom koristio je jednu konstataciju koja je desetljećima nastajala i kojom je preispitivao svoj grbav i materijalno kilav život ne mora imati smisla ali je puno više od racionalnog razmišljanja ako nisi bogat niti kriminalac onda si jamačno bolesnik

zapravo je htio reći da je u ovom gradu toliko svega a ponajviše ničega