YAYA NAOKO: Život je kao kocka (osim što kocka nema loših dana)

 

ŽIVOT JE KAO KOCKA

(osim što kocka nema loših dana)

V

Večer. T je u prikolici. Pije pivo i lista neki časopis. Uzima olovku i počinje pisati. Zvoni telefon. 

MIMA: T, kako si?

T: Živčan sam. Trebam pivo.

MIMA: Što radiš večeras?

T: Slušam Natelu.

MIMA: Tko je to?

T: Mrtva Ruskinja.

MIMA: Obut ću cipele i dolazim.

*

MIMA: To si ti napisao?

T: Jesam.

MIMA: Oh, T, dođi da te poljubim.

T: Strašan sam, zar ne?

MIMA: Jesi, T, strašan si, strašan si. Pročitaj mi još jednu, molim te. Volim kad takve riječi dolaze iz tvojih usta.

T: Dobro, mala.

T je otpio gutljaj i počeo čitati.

Ljudi bježe od kiše ali sjede

u kadama punim vode.

Prilično je gadno znati

da milijuni ljudi strepe od atomske bombe

mada su odavno mrtvi.

I pored toga

trude se da pribave žene, novac, smisao.

A najzad će se Veliki barmen nagnuti

bijel, istinit, jak i mističan

da ti kaže bilo je dosta

baš kad ti se čini da tek počinješ.    

MIMA: O, Bože…

T: Ne zovi me Bogom.

MIMA: Znala sam da si ti pjesnik u duši.

T: Strašan sam! Ima još jedna. Napisao sam je za tebe, sirova verzija, moram je ispeglati, slušaj.

O Mima, gdje je sada

tvoja topla kikica,

gdje krupna teška bedra,

gdje mekani nabubreni bokovi!

U mom je kukiju pedalj duga kost,

razmrdat ću svaki kutak Mima,

napunit ću te sjemenom.

Kad te pošaljem kući, tvom Bogiju,

abdomen će te boljeti, maternica

će ti se izvrnuti naopako.

Taj tvoj Bogi!

Da, on možda zna naložiti vatru,

ali ja, ja znam

kako se raspiruje peć.

Kao da te gorućim strijelama gađam,

Mima, jajnici ko da su ti žeravica.

Da li je sada tvoj Bogi

malo ljubomoran?

Osjeća nešto, zar ne?

Osjeća on ostatke mog kukija.

Malo sam više razmaknuo obale

izglačao zgužvane krpice.

Nakon mene možeš primati

pastuhe, bikove, ovnove, zmajeve,

bernardince,

u rektum možeš nabiti žabe krastače,

šišmiše i guštere,

možeš prditi u arpeggiu

ako ti se hoće, ili napeti

citru preko svoga pupka.

Tucam te tako, Mima, 

da ostaneš potucana.

Ako se bojiš toga

što te tucam javno,

tucat ću te privatno.

Iščupat ću nekoliko dlaka

iz tvoje mimice

i prilijepiti ih na Bogijevu bradicu.

Mima, nebo je boje indiga,

dođe mi da se raspuknem.

MIMA: Samo moramo paziti da Bogi ne sazna za ovo. Ubio bi nas oboje.

T: Neće saznati. Budi bez brige.

Mima i T vode ljubav na kauču, na podu, svugdje, pa opet na kauču.

*

Pojavljuje se Bogi. Uz tresak vrata ulazi u prikolicu. Sablasno je miran. U ruci drži pištolj. Nekoliko sekundi traje muk, a onda Bogi progovara.

BOGI: T, volio sam je.

MIMA: Oh, Bogi…

T: Preboljet ćeš ti to. Vidjet ćeš. Čovjek je mnogo izdržljiviji nego što misliš.

BOGI: K vragu, umukni!

T: Slušaj me, Bogi, žene su uništile mnoge muškarce. One to ne osjećaju kao što mi osjećamo.

BOGI: Krasan govor!

T: Krasna prilika!

BOGI: Ti si obična beskorisna hrpetina mesa.

T: K vragu, Bogi. To je samo seks.

BOGI: Volio sam je. Volio sam drolju.

T: Valjda je i to moguće. Sviđaš mi se Bogi. Ti si pravi muškarac. Jedan od malobrojnih muškaraca koje poznajem. Imaš muda. Jednom sam se potukao s jednim tipom. Tukli smo se dršcima od sjekire. Slomio mi je lijevu ruku. Prvim zamahom. I dalje sam se borio. Opalio sam ga po vražjoj ludari. Kad se od toga oporavio, bio je izvan sebe. Smrskao sam mu mozak. Strpali su ga u ludnicu.

BOGI: Ti si lud.

T: Jednom…

BOGI: Jesi li ti nekakav luđak? Nisam došao slušati tvoje priče. Došao sam te ubiti. Ubiti, T!

T: Čuj, izađimo vani. Želim se tući sa tobom. Ti udaraš prvi. Hajde.

MIMA: Obojica ste ludi.

BOGI: Ti si zbilja lud ako misliš da ću se tući s tobom.

T: Nema veze. Ipak mi se sviđaš. Svi smo ljudi. Svi ponekad padnemo u depresiju. Katkad bih noću najradije zaplakao. Sinoć mi se stvarno plakalo.

BOGI: Budala. Ti si budala.

T: Ne misli onom stvari, Bogi. Razmisli malo.

BOGI: O čemu?

T: Bilo čemu. O Kristu na koturaljkama, o vragu, bilo što, bezbroj je mogućnosti. Želiš biti junak, zar ne? Jasno mi je. Ti želiš biti jebeni junak. Uzbudiš se kad curice bez dlaka na pičkicama viču tvoje ime? Voliš li staru crvenu, bijelu i plavu, a? Voliš li sladoled od vanilije? Još treseš maloga?

MIMA: Bogi, slušaj…

BOGI: Šuti! Ti umukni! Petsto na tjedan. Davao sam ti petsto na tjedan! Kad sam te našao u baru nisi imala ni za slijedeće piće. Imala si delirijum tremens i živjela si na juhi od svinjske glave i kupusu. Nisi znala ništa! Ja sam te stvorio, kučko, ni iz čega! I mogu te opet poslati odakle si došla. Što se tebe tiče ja sam Bog. I to Bog koji ti ne oprašta tvoje usrane grijehe!

T: Bogi, gori si od proljeva.

T je ustao sa kauča i pogledao u Bogija.

BOGI: Sjedni!

T: Isuse, što sve čovjek mora podnijeti samo da bi ostao živ.

BOGI: Samo ti tu sjedi!

T: Bogi, ako napraviš kakvu glupost čeka te buksa, a ti tamo ne bi preživio ni 24 sata.

BOGI: Ti znaš!

T: O, da. Znam. Tamo postoje dvije vrste tipova. Tipovi koji dolaze kao takvi i oni koje zatvor učini takvima. Nikad ih nema dovoljno pa momci moraju proizvesti neke da bi zadovoljili svoje potrebe.

BOGI: Ti znaš!

T: Pederi koje proizvede zatvor obično su malo omamljeni od silnih udaraca u glavu. Isprva se opiru. A onda odluče da je bolje biti živ peder nego mrtva djevica.

BOGI: Samo ti pametuj!

T: Ali nekima je tamo dobro. Nema stanarine, računa, svađa sa curom, poreza, registracijskih tablica, računa za hranu, mamurnosti… Šalim se, Bogi. Svi smo malo živčani nakon svega. Čuj, Bogi…

BOGI: Što je, smeće?

T: Zašto si se naljutio?

BOGI: Ubit ću te!

T: Zašto?

BOGI: Jebao si Mimu!

T: Čuj, Bogi, zar ne vidiš? Žene okreću muškarce jedne protiv drugih. Pali smo na njenu igru.

BOGI: Ne zanimaju me tvoja sranja. Izađi vani! Odsvirao si svoje!

T: Bogi…

BOGI: Izađi!

T: Nemoj se junačiti!

BOGI: Ti, usrani ženskaru!

T: Nema teorije da izađem vani.

BOGI: Dobro, radi se o tvojim mudima.

Bogi je naciljao među njegove noge.

T: Ubijao sam muškarce i zato što su trepnuli.

BOGI: Dosađuješ mi. Napravit ću od tvojih muda sir sa rupama.

T: Isuse, šteta što je tako.

MIMA: Bogi, prestani, molim te.

BOGI: Umukni, kučko!

T: Tvoj se muškarac ne brine za tebe, Mima.

MIMA: Brine se, budalo.

BOGI: Jedi govna, T!

MIMA: Čuj, zlato…

BOGI: Odjebi!

T: Čuj, Bogi, slušaj…

BOGI: Umukni, gade usrani. Ako nećeš izaći ubit ću te ovdje.

T: Bogi…

BOGI: Jedi govna!

Začuje se pucanj. Bogi se zaljulja, a onda se stropošta na pod prikolice. Iz leđa mu curi grimiz. Na vratima se ukazuje Zizi.

T: Zizi!

MIMA: Zizi!

ZIZI: Ako ga ja ne mogu imati, nitko ga neće imati!

MIMA: Bojim se.

T: I ja.

Tada se Bogi pomakne. Grglja dok su mu se usta pune krvlju.

BOGI: Neću da idem! Neću da idem!

T se prignuo i podigao mu glavu.

T: Ne zamjeram ti ništa. Razumijem kako je.

BOGI: Ti znaš da sam ti uvijek bio prijatelj.

T: Kad ti bude malo bolje možeš se opet vratiti ovamo. Možeš stanovati kod mene.

BOGI: Neću još odapeti. Nije to ništa.

T: Sve će biti u redu za par dana. Hajde, glavu gore. Nemoj da ljudi misle da ćeš ovdje crknuti. Čovjek treba da umre u krugu obitelji, privatno.

BOGI: KRLJGH…KRLJGH…

T: Gledaj na to kao na lošu šalu.

BOGI: KRLJGH…KRLJGH…

T: Ne možeš sad umrijeti, vrag te odnio! Dovest ćeš me u škripac. Osim toga, koji ti je vrag. Ne podnosiš dobar život! Glavu gore, čovječe! Za dan – dva ćeš jesti šnicle kao veliki. Ti samo misliš da si loše. Čekaj samo, bogamu, dok dobiješ sifilis. Onda se čovjek mora ozbiljno zabrinuti. 

Bogi više ništa ne govori.

ZIZI: (obraća se Mimi) Upecala si novoga?

MIMA: Nisam ni primijetila dok mi nisi rekla.

ZIZI: Ah, što ćemo. Valjda ih voliš ovako nizati kao rovaš. (obraća se Tiu) Što te spopalo da je dovedeš?

T: Ne znam; naprosto sam je doveo.

MIMA: Postaješ vraški romantičan.

T: Ne, dosadno mi je.

ZIZI: T, nas dvoje smo se, zajedno, mogli fantastično provesti.

T: Da, zar nije zgodno tako misliti. Hajdemo odavde. Za njega će se već netko pobrinuti.

ZIZI: Zbilja to hoćeš.

T: Zar bih predložio da neću?

ZIZI: T, žao mi je.

Noć je proparao još jedan pucanj.