sin morski, zajaši vjetar hondo; lunarna caotica


 






lunarna caotica 



kako se nekoherentna mrena mraka podebljavala oko mjeseca tog prolupalog nebeskog trubadura s licem punim ožiljaka tog suhog i stupidnog bastarda stare majke zemlje koji šuti u samoći a šuti jer se o nekim stvarima nije usudio govoriti pa je izabrao tišinu tako su je sve više ispunjavali priprosti likovi koji su voljeli gubiti vrijeme uživajući u neopisivoj neodređenosti i pokojem okolo naokolo performansu što su ga izvodili bulimični autodestruktivni prvokategornici očaja ispunjeni talogom svakodnevnog pakla

skupljala se tu i narkomanska bagra kao i prebučna i bijesom ispunjena grozničava mladost što život ispija na eks 

ljudski smrad i vonj bubrežnih izlučevina ispunjavao je svaki kubni milimetar tog prostora što su ga cugeri cijelu noć marljivo markirali razlivenom tekućinom

bilo je živo cijelu noć 

iz obližnjeg kafića gruvala je divlja kakofonija glasova 

nasuprot u zalogajnici zaposlenik je kao pauk čekao da mu nešto dođe u taj sitni sat 

kako je kifeli firma koja je odavno otišla u stečaj nije se usudio ući

svejedno nije mu teško palo jer karbonizirana noć sa sobom nosi svakojake izazove 

nije se još pravo ni smjestio na klupu s pogledom na nanizane taksije i njihove vlasnike koji su isprazno razgovarali čekajući mušterije kadli iz onog kafića isteturaše dva mladića poremećene statike natežući se sa jednim od taksista htijući na silu ući u taksi 

prilaze i drugi taksisti 

stvara se kritična masa koja miriše na klasnu borbu 

mladići se povlače ali ne predaleko 

tad jedan od njih glasom koji je više nalikovao promuklome rogu iz brončanoga doba nego zvuku ljudskih glasnica stane vrijeđati po plemenskoj osnovi svoga pajdu 

govorom mržnje poremetio je javni red i mir da bi minuticu poslije sve preraslo u sukob nesvrstanih 

prvi mladac prešavši na tamnu stranu podiže granitnu kocku koja je ležala na nedovršenom pločniku sa zbiljskom namjerom da onog drugoga pošalje u svijet predaka 

uto se pojaviše još dva razbacana neznana junaka raspuhanih tricepsa koji su izgledali kao da su progutali vreću steroida 

kao značajni fucktori kojih se nešto pita izmirili su zavađene strane i na sreću uskoro sve pade u zaborav 

ali ne zadugo jer se potom kao gujavice neizbježnosti pojavila hrpa propalica ufuranih u tipično raspoloženje ljubitelja bire i ostalih gorko slatkih bibita koja čovjeka toliko opuste da jedva može stajati uspravno 

bez razloga objavili su rat jednoj klupi 

svirepošću vlastite muskulature htjedoše je isčupati iz baze što je svakako ziheraški odabrana opcija ali će ih opravdati pun mjesec i nepovoljan položaj zvijezda 

kifeli pušta da sve te slike uđu u njega pa ipak ostaje netaknut 

od mutnog pogleda sebi je napravio jastuk a kapuljačom se pokrio preko glave i nestao u space jamu između jave i sna







 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

BANGKOK #1: Na asfaltu koji pjeva i gori

MOOSBURG: Schlosswiese - teški trip kroz zvučnu džunglu

KRABI: Ništa ti ne fali, i to te ubija