KEVIN DURANT: Mršavi lutalica ponovo na cesti

Kevin Durant, brate, taj tip je kao stric koji se uvijek pojavi na obiteljskom ručku i zabije 40 poena dok vi još tražite upaljač da zapalite roštilj. Počeo u Seattleu, pa su mu ukrali grad i preselili ga u Oklahomu, što je kao da ti netko kaže: "Hej, ti si rock zvijezda, sad ćeš nastupati u garaži pred kravama." I što napravi Durant? Osvoji četiri jebene titule najboljeg strijelca. Rookie of the Year, MVP 2014., i onda, naravno, Golden State – jer kad ti dosadi biti samuraj, pridružiš se nindžama. Dva prstena kasnije, svi ga mrze, ali tip i dalje trpa koševe kao da ubacuje prazne limenke piva u kontejner.

Durant je kao pjesnik na LSD-u: mršav, visok, udara loptu o pod i recitira stihove tricama preko ruke. A svi mi smrtnici sjedimo na kauču, pijemo pivo i gledamo kako tip juri kroz povijest košarke kao da kasni na vlastiti pogreb. 

Kevin Wayne Durant, rođen u nekom jebenom Suitlandu, Maryland, 1988., kao da mu je sudbina već od starta bila nabijena s previše lopti i premalo starih ljudi u kući. Tata Wayne – nestao brže nego što ti nestane cigara na kiši, pa napravio drugu djecu, kao da pravi sendviče. Mama Wanda ostala sama s Kevinom i bratom Tonyjem, a baka Barbara krpala rupe kao rezervni motor na olupini.

Wanda mu je svaki dan šaputala: “Visok si kao prokleta bandera, to je dar, a ne prokletstvo.” A klinci su se smijali jer je izgledao kao da je slučajno upao u razred patuljaka. Nisu znali da će on jednog dana skakati preko svih njih i naplaćivati ulaznice.

U srednjoj školi Kevin raste sedam inča u par sezona – lik se proteže kao žvaka na asfaltu. Od Nacionalne kršćanske akademije do Oak Hill Academya, svugdje gdje je došao, koševi su izgledali niži, a protivnici manji. Parade i USA Today guraju ga u svoje All-American snove, kao da je već tada imao garantiran VIP ulaz u NBA.

Durant je bio klinac s viškom ruku i nogu, ali s majčinim glasom u uhu i loptom zalijepljenom za prste. Nije to bio put sveca, više put momka kojem je život rekao: “Ili igraj ili propadni.” A Kevin, naravno, odigrao sve karte.

U sveučilišnoj košarci Durant je odigrao samo jednu godinu na Texasu i rekao: “Dosta faksa, idem na pravu stvar.” NBA draft 2007., drugi pick, Seattle SuperSonics – momčad koja je izgledala kao da će se raspasti prije nego što KD kupi svoj prvi blender. Potpisao je debeli ugovor s Nikeom, jedino je LeBron imao veći. A Kevin? U rookie sezoni odmah 20+ poena u prosjeku, Rookie of the Year, bam. Klinac je zabijao kao da mu život ovisi o tome, a onda – hop – Sonicsi spakirali kofere i preselili ga u Oklahoma City. Grad poznat po… ma koga briga, sad su imali Duranta.

Postao lice franšize, prvi All-Star 2010., i onda tri titule najboljeg strijelca u nizu. MVP sezona 2013./14., a tip izgledao kao da uopće ne diše dok zabija. S Westbrookom i Hardenom došao do Finala 2012., ali LeBron ih pregazio. 2016. imali Warriorse na konopcima, vodili 3-1, i onda – bum – izgubili sve. Oklahoma City plakala, a Durant 4. srpnja objavio: “Idem kod onih što su me upravo izbacili.” Patriotizam na američki način.

I svi popizdili. Navijači vikali da je mekan, da je izdajnik. Kevin sjedi i piše filozofski tekst na The Players’ Tribune, priča o rastu, evoluciji, izlasku iz zone udobnosti. U stvarnosti, pridružio se bandi koja je već imala oružje za pljačku. I što se desi? Jun 2017., Warriorsi šamarali Cavse u petoj utakmici. Durant zabio 39, uzeo MVP finala, 35 poena u prosjeku – lik je bio stroj za koševe na steroidima.

Sljedeće godine Curry se ozlijedio, Durant nosio momčad kroz doigravanje, pa se Steph vratio i Warriorsi opet pometli Cleveland. Drugi uzastopni Finals MVP za KD. “Znao sam da će mi se posložiti,” rekao je. A posložilo mu se – dvije titule i dva trofeja za najboljeg igrača finala.

Ali onda 2018./19. – svađe s Draymondom Greenom, svlačionica gori kao studentska kuhinja nakon pijane večere. Ipak, 57 pobjeda, osvajanje Zapada, a u polufinalu protiv Houstona Durant se ozlijedi, list pukne kao guma na jeftinom biciklu. Ipak prođu Rocketse, ali svi su znali – nešto se kuha.

Durant, genije s loptom, uvijek negdje između heroja i izdajnika, između pjesnika i plaćenika. NBA ga je gutala, a on je i dalje zabijao kao da se ništa ne događa.

I evo, Durant, stari lutalica, vraća se u Texas – Lone Star država, gdje je jednom bio mršavi klinac na kampusu, a sad ulazi kao 36-godišnja NBA fosil-zvijezda s više putovnica nego prosječni kriminalac u bijegu. Houston Rockets, njegova peta franšiza. Četvrta u zadnjih šest godina. Lik se seli češće nego podstanar bez ugovora.

Oklahoma City, njegova prva ljubav, taman osvojila naslov – i to u sedmoj utakmici protiv Pacersa. Točno onaj trenutak kad ti bivša dođe s novim frajerom i pohvali se da joj je sad život “stabilan”. Durant gleda i mora progutati knedlu. Sad će biti njihov najveći rival. Karma u dresu broj 35.

Rocketsi ga dočekuju kao da kupuju polovni Ferrari: još uvijek izgleda sjajno, motor zna riknuti, ali brate – kad ga stisneš, i dalje prede. A Durant? On će zabijati i u svemirskom brodu. Ionako mu karijera izgleda kao niz košarkaških turneja po Americi – svaki grad nova pjesma, nova kavga, nova naslovnica.

Sad u Houstonu – nafta, rakete, strip klubovi. Ako ništa, Kevin će imati gdje parkirati svoje umorne noge. A rivalstvo s Thunderom? To će biti krvava poezija – tip kojeg su jednom slavili kao sina sada ulazi kroz stražnja vrata kao starac spreman da ih probode tricom preko ruke.

Durant u Rocketsima. Tko bi rekao? NBA je ionako cirkus, a on je klaun koji i dalje zna baciti najbolju foru u šatoru.