YAYA NAOKO: Život je kao kocka (osim što kocka nema loših dana)

 

ŽIVOT JE KAO KOCKA

(osim što kocka nema loših dana)

IV

Dan. Bogi je svratio do restorana gdje je T prao suđe. T je baš imao pauzu. Upravo je odložio smeće iz kuhinje. Stajao je naslonjen na kontejner za smeće. Pušio je i pio pivo.

BOGI: Servus, T, kako si?

T: Servus, jebonjo. Još treseš maloga?

BOGI: Imaš jedno pivo za mene?

        T: To nije dobro za male curice. 

        BOGI: Sam si mala curica.

        T: Ideš na kakav provod?

        BOGI: Jasno. A ti ne?

        T: Ne znam. U ovom gradu nikad se ne zna.

BOGI: T, bi li ti u Južnu Ameriku?

T: Ne bih.

BOGI: Zašto ne?

T: Ne znam. Nikad mi to nije palo na pamet. Preskupo je. Osim toga, latinoamerikanaca se možeš i ovdje nagledati do mile volje.

BOGI: To nisu pravi latinoamerikanci.

T: Meni izgledaju kao pravi.

BOGI: T, slušaj. Ako bih ja preuzeo na sebe troškove za nas obojicu, bi li pošao sa mnom u Južnu Ameriku?

T: Zašto ja?

BOGI: Ti znaš španjolski. A bilo bi zabavnije u dvoje.

T: Neću. Meni je ovdje dobro. Sve što ja tražim od života je nešto snova i nešto pičaka.

BOGI: Čitavog života sam želio da idem na takav put.

Bogi je sjeo na praznu gajbu.

BOGI: Bit ću prestar prije nego to uspijem ostvariti.

T: Ne budi lud. Možeš poći kamo ti se hoće. Imaš dovoljno love.

BOGI: Znam. Ali ne mogu se nikako maknuti s mjesta.

T: Glavu gore. Sve zemlje su kao u filmovima.

BOGI: Ne mogu podnijeti kad pomislim da mi život ovako brzo prolazi, a ja ga zapravo ne živim.

T: Nitko ne živi svoj život do kraja.

BOGI: Htio bih tamo, u pravu prirodu, u Južnu Ameriku. Mogli bismo provesti sjajno putovanje.

T: Hajdemo do šanka nešto cugnuti.

BOGI: Zar ti ne radiš?

T: Imam pauzu.

Smještaju  se za šank. T odlazi iza šanka po piće.

BOGI: Nije loše ovo mjesto.

T: Nije. Ima dosta pića.

BOGI: T, slušaj. Zar te nikad ne spopada osjećaj da ti čitav život prolazi, a da ga dovoljno ne iskorištavaš? Shvaćaš li ti, da si već sada gotovo proživio pola vremena koje ti je na raspolaganju?

T: Da. Ponekad.

BOGI: Znaš li ti, da ćemo za četrdeset godina svi mi biti mrtvi?

T: Vidi vraga, Bogi, vidi vraga.

BOGI: Mislim ozbiljno.

T: Oko toga ne razbijam glavu.

BOGI: Trebao bi.

T: Dosta mi je što je razbijam u ringu.

BOGI: Baš mi se ide u Južnu Ameriku.

T: Slušaj, od toga što ćeš otići u drugu zemlju neće se ništa promijeniti. Sve sam to već probao. Ne možeš pobjeći od sebe, seleći se s jednog mjesta na drugo. Nije ti to ništa.

BOGI: Ali ti nikad nisi bio u Južnoj Americi.

T: Vrag odnio i Južnu Ameriku! Ako odeš onamo dok se ovako osjećaš bit će ti isto. Nije loše ovdje. Što ti fali ovdje?

BOGI: Sit sam ovoga grada. Cijeli grad uzdignut nad praznom jamom ništavila. Besmislen. Potpuno besmislen.

T: Motaj se malo po gradu, pa vidi što će ti se dogoditi.

BOGI: Ništa mi se ne događa. Jednom sam hodao čitave noći i nije mi se dogodilo ništa osim što me je zaustavio policajac i zatražio da mu pokažem dokumente. Možeš hodati cijeli dan ispružene ruke i sasut će ti pepela u šaku.

T: Grad ti se ne sviđa?

BOGI: Nimalo.

T: Eto ti ga na.

BOGI: Skup je i prljav.

T: Zbilja? Meni se čini izvanredno čist. Jedan od najčistijih gradova.

BOGI: Meni je prljav.

T: Možda zato što nisi dugo ovdje.

BOGI: Dovoljno sam dugo.

T: Baš si dobro raspoložen.

BOGI: Vražju mater sam raspoložen. T, život mi se pretvorio u zbrku. Svi me žele vidjeti. Svi žele sa mnom pričati. Ljudi mi dosađuju, a dosađuju i drugima pitajući što radim, kako sam? Jesam li opet sa Mimom? Treba mi nešto da me pomiri sa samim sobom.

T: I u tome će ti pomoći Južna Amerika?

BOGI: Možda. Ne znam. Želim se maknuti odavde. T, ljudi će me progutati. Uzgojio sam cijeli niz novih gnjavatora koje sam do sada pedantno izbjegavao. Neki mršavi njemački majmun hoće da prevedem neka njegova djela. Neka Ruskinja, Maša, traži od mene da joj nađem posao. Neka kućanica hoće da se dopisuje sa mnom preko maila, i želi najnovije vijesti o meni. Neki tip, kojemu ne znam ni ime, hoće da pošalje auto po mene da me odvede na večeru, samo na jedan prisni povjerljivi razgovor. Neki moj školski prijatelj, kojega nisam vidio deset i više godina, hoće da mu poziram. Neki znanac, mistik, raspituje se o stanju moje duše, drugi, malo praktičniji, o stanju moje lisnice. Neka gospođa sa spiritualnim sklonostima želi čuti moje mišljenje o Isusu Kristu, i, uz put, da dođem probati čaj koji je nabavila direktno sa Capverdskih otoka. Veliki bože! U što sam se pretvorio! T, reci mi, kakvog prava imaju ljudi da kradu moje vrijeme, da zadiru u moju dušu, da isisavaju moje misli. Za koga me smatraju? Jesam li ja plaćeni zabavljač od kojega se zahtjeva da izigrava neku intelektualnu farsu ili sam rob, kupljen i plaćen da bih puzao potrbuške pred besposličarima i stavljao pred njihove noge sve što radim i sve što znam? Jesam li ja neka djevojčura u kupleraju od koje se traži da podigne suknju na zahtjev svakog čovjeka, u odjelu po mjeri, koji slučajno naiđe? Od njihove radoznalosti mi se prevrće želudac, njihovi me komplimenti ponižavaju T, njihov me čaj truje. Nikome ne dugujem ništa. Ja sam slobodan čovjek, potrebna mi je moja sloboda.

T: Jesi li gladan? Ajmo u dvorište, iza možemo na miru jesti.

BOGI: Jesti? Zar ne možeš pokazati malo sućuti?

T ispod šanka vadi vrećicu i pjevuši nešto o ironiji i sućuti. Skupa odlaze u dvorište.

BOGI: Nemaš sućuti. To naravno nije u tebi.

T: Od koga si pokupio ta sranja?

BOGI: Ma, neka ide k vragu sve. T, ti si emigrant. Izgubio si vezu sa svijetom. Upropastila su te lažna mjerila vrijednosti. Opijaš se na smrt i sve si više opsjednut seksom. Ti si emigrant, razumiješ? Skitaš se po kavanama.

T: To mi zvuči kao fantastičan život. A kada radim?

BOGI: Ne radiš. Jedni kažu da te žene uzdržavaju, a drugi da si impotentan.

T: Dobro si se zahuktao. A što je ovo ovdje? Ovo nije rad?

BOGI: Pustimo to. Ti si zbilja čovjek kojega treba svijećom tražiti. Je li ti to već rekao da si zgodan čovjek?

T: Nisam ja zgodan čovjek.

BOGI: Slušaj. Ti si zgodan u vražju mater i draži si mi od bilo koga na svijetu. To ti ne bih mogao reći u Lampeguzi. Tamo bi to značilo da sam peder. Upravo se oko toga i vodio rat za naftu. Bush je peder. Bio je napaljen na Sadama. Potajno. Peder je bio i Sadam, a rat se vodio zbog oklade. Seks sve objašnjava. Za prostakušu i damu može se reći da su lezbijke ispod kože. Hoćeš li čuti dalje?

T: Raspali.

BOGI: Ne znam dalje.

Sjedaju za improvizirani stol od paleta. T vadi iz vrećice zavežljaj i razmotava ga. Izvadio je kruh, nekoliko tvrdo kuhanih jaja i pečeno pile. Sve zamotano u novinski papir. Izvukao je odnekud bocu vina.

T: Da vidimo tu bocu.

Izvukao je čep, nagnuo bocu i potegnuo.

T: Ohoho! Oči su me zaboljele! Probaj!

BOGI: Vino nije baš najgori bućkuriš.

T: Dobro je. 

BOGI: Dodaj malo piletine.

T: Evo. I jaje.

BOGI: Što je bilo prije: kokoš ili jaje?

T: Pitanje, kojega je dana Bog stvorio kokoš.

BOGI: Ah, odakle da to znamo? Ne smijemo previše ispitivati. Naš boravak na zemlji je kratak. Radujmo se i slavimo, vjerujmo i zahvaljujmo.

T: Jedimo jaje.

BOGI: Radujmo se i slavimo jer smo blagoslovljeni obiljem. Iskorištavajmo pernate stanovnike zraka. Iskorištavajmo ovaj plod loze. T, hoćeš li ga malo iskoristiti?

T: Poslije tebe.

BOGI: Evo, iskorištavaj i ti malo, neka nas ne obuzimaju sumnje. Ne smijemo prčkati po svetim otajstvima kokošinjaca svojim majmunskim prstima.

T: Ti si se nacvrcao.

BOGI: Od vina?

T: Zašto ne?

BOGI: Znaš li što si ti?

T: Ne znam.

BOGI: Plaćenik antialkoholičarske lige.

T: Nacvrcao si se.

BOGI: Od vina?

T: Od vina.

BOGI: Pa, lako je moguće.

Nekoliko trenutaka trajala je šutnja.

BOGI: Čuj, kako stoje stvari s Zizi?

T: Kako bi stajale?

BOGI: Jesi li bio kad zaljubljen  nju?

T: Jesam.

BOGI: Koliko dugo?

T: Na prekide, ali dugo, u vražju mater.

BOGI: K vragu, žao mi je stari.

T: Nema veze. Odavno mi već za to puca prsluk.

BOGI: Zbilja?

T: Zbilja. Samo bi mi bilo puno draže da o tome ne razgovaramo.

BOGI: Ne ljutiš se što sam pitao?

T: Kog vraga bih se ljutio. Žene su zbilja divni prijatelji. Divni u tri kurca. U prvom redu, čovjek se mora zatelebati u ženu da bi uopće imao temelj za prijateljstvo.

BOGI: Bili ste prijatelji?

T: Zizi je bila i ostala moja prijateljica. Nisam razmišljao kako stvar izgleda s njene strane. Dobivao sam nešto za ništa. Time se samo odgađa plaćanje računa. Ali račun uvijek dolazi. To je jedna od onih lijepih stvari na koju možeš uvijek računati.

BOGI: Nešto daš, a nešto drugo dobiješ.

T: Razmjena vrijednosti. Platio sam pristup većini stvari koje mi se sviđaju i nisam se loše proveo. Čovjek plaća ili učenjem, ili iskustvom, ili rizikom ili novcem. Svijet je dobro mjesto za kupovinu.

BOGI: I to mi je neka lijepa filozofija.

T: Za pet godina bit će jednako glupa kao i sve druge lijepe filozofije koje sam nekad imao.

BOGI: Možda čovjek nešto usput i nauči.

T: Potpuno mi je svejedno što sve ovo oko mene znači. Stalo mi je jedino da znam kako da u tome živim. Ako naučiš kako se u tome živi, možda time saznaš i što to sve zapravo znači.

BOGI: Imaš li sada kakvog komada?

T: Sada me zanimaju samo bogate pičke. Samo me bogata pička sada može spasiti. Umoran sam od ovog neprestanog jurcanja za novim pičkama. To je mehanizirano.

BOGI: Zaljubi se ponovo!

T: Nevolja i jest u tome što se ne mogu ponovo zaljubiti. Previše sam egoist. Žene mi samo pomažu da sanjam, i to je sve. To je porok poput pića.

BOGI: Ili droge.

T: Jebi drogu. Dodaj mi tu bocu.

BOGI: Drži!

T: Jadne guske…

BOGI: Molim?

T: Slušaj ovo. Neki dan sam imao udanu ženu koju nitko nije okinuo već šest mjeseci. Možeš li to zamisliti! Isuse, ala je ta bila vruća. Mislio sam da će mi kurac otkinuti. A znaš što je ta guska htjela?

BOGI: Što?

T: Da se preseli kod mene. Zamisli samo! Pitala me da li je volim? Nisam joj znao ni ime. Nikad ne znam kako se zovu… Ni neću da znam. Udate! Isuse, kad bi ti vidio sve udate pičke koje sam dovodio  nikad više ne bi imao iluzija. Gore su od djevica, te udate. One ne čekaju da ti prvi nešto započneš, same ti ga izvade. A onda poslije govore o  ljubavi. Odvratno! Zašto sve pičke toliko govore o ljubavi? 

BOGI: Očigledno im nije dovoljan samo dobar metak. Htjele bi i tvoju dušu. T, prijatelju, postao si morbidan.

T: To je od ovoga jebenog vremena. Bog ubio i ovu jebenu klimu, čovjek od nje postaje morbidan.

BOGI: Eh, lako je tebi. Ti si sretan čovjek, T.

T: A što tebi fali. Imaš dobro namještenje…

BOGI: Namještenje. Svi misle da bi čovjek morao biti sretan ako ima namještenje. Bolje je biti bogalj. Sjediš u kolicima i svi se brinu za tebe… Što bi ti radije? Bio cijeloga života bogalj ili imao namještenje?... Ili se oženio bogatom pičkom? Ti bi se najradije oženio bogatom pičkom, to mi je jasno.

T: Tako je.

BOGI: Ali pretpostavimo da se oženiš njome i da ti se onda više ne može dignuti, što bi onda učinio? Bio bi joj na milost i nemilost. Morao bi joj jesti iz ruke, kao pudlica.

T: Meni bi se to sviđalo.

BOGI: Zato što ne razmišljaš o tim stvarima. Vidiš, ja mislim na sve. Što ti vrijedi sve ako ti se ne može dignuti.

T: Meni se još diže.

BOGI: Rekao sam, pretpostavimo. Ne bi je čak mogao ni prevariti. Najbolje bi bilo oženiti je i odmah dobiti neku bolest. Koleru ili žutu groznicu. Tako da, ako se dogodi čudo i ostaneš živ, budeš bogalj do kraja života da više ne bi morao razbijati glavu da je moraš jebati. Evo uzmi mene, ja kad bih bio siguran da će mi u ratu samo noge odnijeti, odmah bi se prijavio. Fućkalo bi se meni za medalje. Ja bih tražio samo dobru stolicu na kotačima i tri obroka dnevno… Sjećaš li se Đoleta?

T: Sjećam se.

BOGI: Nije se volio kupati, nije volio sranja i nije volio biti drugi.

T: Đole!

BOGI: Sjećam se kad je ševio Martijevu ženu, a Martija je natjerao da gleda. Natjerao je i Martijevu ženu da razgovara sa Martijem dok ju je on tucao. Natjerao ju je da kaže: Marti, zagurao mi ga je do grla, ne mogu disati! Marti, spasi me! Ne, Marti, nemoj me spasiti!

T: Što je sada s njim?

BOGI: S Martijem?

T: Ne. S Đoletom?

BOGI: Nemam pojma. Slušaj, T, jesi li ti zbilja katolik?

T: Tehnički.

BOGI: Što ti to znači?

T: Pojma nemam.