YAYA NAOKO: Život je kao kocka: BOGI & T

BOGI: Imaš jedno pivo za mene?

     T: To nije dobro za male curice. 

     BOGI: Sam si mala curica.

     T: Ideš na kakav provod?

     BOGI: Jasno. A ti ne?

     T: Ne znam. U ovom gradu nikad se ne zna.

BOGI: T, bi li ti u Južnu Ameriku?

T: Ne bih.

BOGI: Zašto ne?

T: Ne znam. Nikad mi to nije palo na pamet. Preskupo je. Osim toga, latinoamerikanaca se možeš i ovdje nagledati do mile volje.

BOGI: To nisu pravi latinoamerikanci.

T: Meni izgledaju kao pravi.

BOGI: T, slušaj. Ako bih ja preuzeo na sebe troškove za nas obojicu, bi li pošao sa mnom u Južnu Ameriku?

T: Zašto ja?

BOGI: Ti znaš španjolski. A bilo bi zabavnije u dvoje.

T: Neću. Meni je ovdje dobro. Sve što ja tražim od života je nešto snova i nešto pičaka.

BOGI: Čitavog života sam želio da idem na takav put.

Bogi je sjeo na praznu gajbu.

BOGI: Bit ću prestar prije nego to uspijem ostvariti.

T: Ne budi lud. Možeš poći kamo ti se hoće. Imaš dovoljno love.

BOGI: Znam. Ali ne mogu se nikako maknuti s mjesta.

T: Glavu gore. Sve zemlje su kao u filmovima.

BOGI: Ne mogu podnijeti kad pomislim da mi život ovako brzo prolazi, a ja ga zapravo ne živim.

T: Nitko ne živi svoj život do kraja.

BOGI: Htio bih tamo, u pravu prirodu, u Južnu Ameriku. Mogli bismo provesti sjajno putovanje.

T: Hajdemo do šanka nešto cugnuti.

BOGI: Zar ti ne radiš?

T: Imam pauzu.

Smještaju  se za šank. T odlazi iza šanka po piće.

BOGI: Nije loše ovo mjesto.

T: Nije. Ima dosta pića.

BOGI: T, slušaj. Zar te nikad ne spopada osjećaj da ti čitav život prolazi, a da ga dovoljno ne iskorištavaš? Shvaćaš li ti, da si već sada gotovo proživio pola vremena koje ti je na raspolaganju?

T: Da. Ponekad.

BOGI: Znaš li ti, da ćemo za četrdeset godina svi mi biti mrtvi?

T: Vidi vraga, Bogi, vidi vraga.

BOGI: Mislim ozbiljno.

T: Oko toga ne razbijam glavu.

BOGI: Trebao bi.

T: Dosta mi je što je razbijam u ringu.

BOGI: Baš mi se ide u Južnu Ameriku.

T: Slušaj, od toga što ćeš otići u drugu zemlju neće se ništa promijeniti. Sve sam to već probao. Ne možeš pobjeći od sebe, seleći se s jednog mjesta na drugo. Nije ti to ništa.

BOGI: Ali ti nikad nisi bio u Južnoj Americi.

T: Vrag odnio i Južnu Ameriku! Ako odeš onamo dok se ovako osjećaš bit će ti isto. Nije loše ovdje. Što ti fali ovdje?

BOGI: Sit sam ovoga grada. Cijeli grad uzdignut nad praznom jamom ništavila. Besmislen. Potpuno besmislen.

T: Motaj se malo po gradu, pa vidi što će ti se dogoditi.

BOGI: Ništa mi se ne događa. Jednom sam hodao čitave noći i nije mi se dogodilo ništa osim što me je zaustavio policajac i zatražio da mu pokažem dokumente. Možeš hodati cijeli dan ispružene ruke i sasut će ti pepela u šaku.

T: Grad ti se ne sviđa?

BOGI: Nimalo.

T: Eto ti ga na.

BOGI: Skup je i prljav.

T: Zbilja? Meni se čini izvanredno čist. Jedan od najčistijih gradova.

BOGI: Meni je prljav.

T: Možda zato što nisi dugo ovdje.

BOGI: Dovoljno sam dugo.

T: Baš si dobro raspoložen.

BOGI: Vražju mater sam raspoložen. T, život mi se pretvorio u zbrku. Svi me žele vidjeti. Svi žele sa mnom pričati. Ljudi mi dosađuju, a dosađuju i drugima pitajući što radim, kako sam? Jesam li opet sa Mimom? Treba mi nešto da me pomiri sa samim sobom.

T: I u tome će ti pomoći Južna Amerika?

BOGI: Možda. Ne znam. Želim se maknuti odavde. T, ljudi će me progutati. Uzgojio sam cijeli niz novih gnjavatora koje sam do sada pedantno izbjegavao. Neki mršavi njemački majmun hoće da prevedem neka njegova djela. Neka Ruskinja, Maša, traži od mene da joj nađem posao. Neka kućanica hoće da se dopisuje sa mnom preko maila, i želi najnovije vijesti o meni. Neki tip, kojemu ne znam ni ime, hoće da pošalje auto po mene da me odvede na večeru, samo na jedan prisni povjerljivi razgovor. Neki moj školski prijatelj, kojega nisam vidio deset i više godina, hoće da mu poziram. Neki znanac, mistik, raspituje se o stanju moje duše, drugi, malo praktičniji, o stanju moje lisnice. Neka gospođa sa spiritualnim sklonostima želi čuti moje mišljenje o Isusu Kristu, i, uz put, da dođem probati čaj koji je nabavila direktno sa Capverdskih otoka. Veliki bože! U što sam se pretvorio! T, reci mi, kakvog prava imaju ljudi da kradu moje vrijeme, da zadiru u moju dušu, da isisavaju moje misli. Za koga me smatraju? Jesam li ja plaćeni zabavljač od kojega se zahtjeva da izigrava neku intelektualnu farsu ili sam rob, kupljen i plaćen da bih puzao potrbuške pred besposličarima i stavljao pred njihove noge sve što radim i sve što znam? Jesam li ja neka djevojčura u kupleraju od koje se traži da podigne suknju na zahtjev svakog čovjeka, u odjelu po mjeri, koji slučajno naiđe? Od njihove radoznalosti mi se prevrće želudac, njihovi me komplimenti ponižavaju T, njihov me čaj truje. Nikome ne dugujem ništa. Ja sam slobodan čovjek, potrebna mi je moja sloboda.

Odlomak iz većeg teksta. Cijeli tekst je OVDJE. Tamo su i T, i Bogi, i Zizi, i Mima i još puno toga.