sin morski, zajaši vjetar hondo; odjavna špica






scena četvrta – ext noć

t: jedva čekam zimu cilo lito trenira san tilo i mozak

t: da li se isplatilo 

t: oli nevidiš ovu muskulaturu (lakonski odgovara) 

t: okej nemojmo pretjerivati život nije western


i to je taj trenutak

kamera rizično (ovisno o kutu gledanja) silazi iz gnijezda za stare i nemoćne ptice selice i polako se udaljava od njih jahači izlaze iz kadra u kojemu ostaju samo brda na horizontu nade i nelogični odnosi među likovima                             



ODJAVNA ŠPICA

sitnotisak press


da sam želio da se razumijemo ja bih to objasnio bolje
      johann cruyff



Ovaj roman je otkiće koje nanovo podsjeća na želju i potrebu za slobodom. Lakim, pitkim, elegantnim, ugodnim stilom sa simpatijom otkriva, dobrodušno upozorava i vodi oslobađanju kroz žive doživljaje života rubnih zajednica i individualaca navedenih na svakodnevno snalaženje. Zato trebamo pratiti trag i razvoj ovog spisatelja, jer njegovo iduće ostvarenje pretpostavlja učvršćivanje pravca, smjera, oblika i otkrića. 
                                                         (KENYATA MATATA iz Post of Nairobi)

Lokacija: Zadar, Hrvatska

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

BANGKOK #1: Na asfaltu koji pjeva i gori

Slika
I tako se našao nadomak šaltera turističke agencije Nouvelles Frontieres. Bilo je doba Božićnih praznika. Čim ugrabe nekoliko slobodnih dana, stanovnici zapadne Europe odjure na drugi kraj svijeta, pola svijeta prijeđu avionom i ponašaju se doslovno kao odbjegli robijaši. Michel im nije mogao zamjeriti: i sam je kanio učiniti istu stvar. Odmah je odlučio uzeti paket-aranžman. Evo njegove priče:        Još nije svanulo, no na autocesti sa šest traka koja vodi u središte Bangkoka promet je već bio gust. Prolazili smo pokraj niza golemih zgrada od čelika i stakla, među kojima se našla i pokoja masivna betonska konstrukcija koja podsjeća na sovjetsku arhitekturu. Sjedišta banaka, veliki hoteli, elektroničke tvrtke – uglavnom japanske. Nakon skretanja za Chatuchaak autocesta se vinula iznad obodnih puteva koji opasavaju gradsku jezgru. Među osvijetljenim hotelskim zdanjima počele su se razabirati skupine malenih kuća limenih krovova nasred neiskorištenih zemljišta. Štando...
Pročitajte više

MOOSBURG: Schlosswiese - teški trip kroz zvučnu džunglu

Slika
  Cesta se protezala kao crijevo neke ogromne tehnološke zvijeri, pulsirajuća linija betona i halucinacija koja vodi prema Moosburgu — totemskom mjestu gdje se gitare ore kao ritualna oružja, a pivo se toči kao sveti serum zaborava. Robert, Marko i ja. Trojica u metalnoj kapsuli zvanom Punto. Robert,  naš samozvani vozač i vlasnik automobila, micao je brisače – što je bilo vezano za vremenske uvjete. O či mu pospane — kao da je progutao zen s  malo amfetamina.   Marko je nosio majicu sa prošlogodišnje  Depeche Mode  turneje, koju od onda nije skinuo. Kaže, daje mu “karakter”. Marko je  suvozač, dakle navigator i psihoterapeut. U Puntu vonj plastike, piva i Markovih čarapa — sveti trojac putovanja. Auto diše kao mehaničko stvorenje s astmom. Marko stalno gleda kroz prozor kao da očekuje da mu se javi Isus iz reklamnog panoa. Ja, sa stražnjeg sica, prebirem po YouTube playlisti – distorzirani rock, disonantni riffovi, buka koja razara percepciju u pravi...
Pročitajte više

KRABI: Ništa ti ne fali, i to te ubija

Slika
  Krabi. ime kao na boci jeftinog ruma — oštro na jeziku, a poslije ostane onaj osjećaj da si negdje bio, ali ti je svejedno. Dođeš tamo i odmah ti ponude katalog – plaže, otoci, stijene, ribe koje plešu oko tebe dok zaranjaš. Čovjek bi pomislio da si u raju, da su svi problemi ostali negdje iza, u noćnom busu s onim zgužvanim sendvičem. Ali nije to raj. Nije ni pakao. To je Krabi. Mjesto gdje priroda vrišti svoj maksimum, dok ljudi šute jer su navikli gledati iste razglednice svaki dan.  Hat Noppharat Thara, Mu Ko Phi Phi, Railay, Ao Nang – sve to zvuči kao da će ti promijeniti život, ali na kraju dana samo dobiješ sunce, pijesak u šlapama i pivo što se znoji brže od tebe. Railay. Nije otok, ali se ponaša kao da je. Dođeš čamcem jer cesta ne postoji – kao i tvoj plan za život. Stijene kao iz crtića, more koje te zove da se praviš da znaš plivati. Nosi sunce, nosi komarce, nosi mir. I pivo u limenci.  Penjanje po stijenama – jer naravno da hoćeš riskirati život na ...
Pročitajte više