u rano jutro početak se prikrpio kraju golubovi su se muvali pokraj klupe kljucajući mrvice kruha što ih je nadrobila bezuba sablast koja se upravo probudila iz svog posnog sna kad se pojavio buš u svom karambolu buš kratko dvaput zatrubi i kifeli s mukom otvori oči  podigavši glavu ugleda buša  cigareta među prstima mu je dogorijevala lagano polagano i tu je završila sva poetika cijeli život će ti proći na toj klupi   dovikne mu iz auta a jebate led di si ti znaš mene  reče sa zagonetnim smješkom buš  ajde upadaj  oćemo na onaj ranč  upita kifeli i zalupi vrata forda koji ranč reče buš iznenađeno i pogleda svog pajdu kao da je ovaj pao s one planete s koje padaju prolupali ljudi  tad kifeli prvi put ostade bez teksta a tebra jesam te  nasmije se buš  napravio si facu kao da te pogodio pizdin pustopašni vjetar ajmo onda na taj ranč  reče i ubaci u brzinu  kad bolje razmislim ništa se ne može mjeriti sa slobodom ja...

  lunarna caotica  kako se nekoherentna mrena mraka podebljavala oko mjeseca tog prolupalog nebeskog trubadura s licem punim ožiljaka tog suhog i stupidnog bastarda stare majke zemlje koji šuti u samoći a šuti jer se o nekim stvarima nije usudio govoriti pa je izabrao tišinu tako su je sve više ispunjavali priprosti likovi koji su voljeli gubiti vrijeme uživajući u neopisivoj neodređenosti i pokojem okolo naokolo performansu što su ga izvodili bulimični autodestruktivni prvokategornici očaja ispunjeni talogom svakodnevnog pakla skupljala se tu i narkomanska bagra kao i prebučna i bijesom ispunjena grozničava mladost što život ispija na eks  ljudski smrad i vonj bubrežnih izlučevina ispunjavao je svaki kubni milimetar tog prostora što su ga cugeri cijelu noć marljivo markirali razlivenom tekućinom bilo je živo cijelu noć  iz obližnjeg kafića gruvala je divlja kakofonija glasova  nasuprot u zalogajnici zaposlenik je kao pauk čekao da mu nešto dođe u taj sitni sat...

scena četvrta – ext noć t: jedva čekam zimu cilo lito trenira san tilo i mozak t: da li se isplatilo  t: oli nevidiš ovu muskulaturu (lakonski odgovara)  t: okej nemojmo pretjerivati život nije western i to je taj trenutak kamera rizično (ovisno o kutu gledanja) silazi iz gnijezda za stare i nemoćne ptice selice i polako se udaljava od njih jahači izlaze iz kadra u kojemu ostaju samo brda na horizontu nade i nelogični odnosi među likovima                              ODJAVNA ŠPICA sitnotisak press da sam želio da se razumijemo ja bih to objasnio bolje       johann cruyff Ovaj roman je otkiće koje nanovo podsjeća na želju i potrebu za slobodom. L akim, pitkim, elegantnim, ugodnim stilom sa simpatijom otkriva, dobrodušno upozorava i vodi oslobađanju kroz žive doživljaje života rubnih zajednica i individualaca navedenih na svakodnevno snalaženje. Zato trebamo pratiti trag i razvoj ovog spis...