Pismo indijanskog poglavice američkome predsjedniku Indijanski poglavica Seattle-a uputio je 1854. godine, pismo američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu za kupnju zemlje na kojoj su živjeli. Indijanski poglavica Seattle (Si’ahl) bio je vođa plemena Suquamish i Duwamish na području današnje savezne države Washington. Grad Seattle nosi njegovo ime. Godine 1854. održao je govor kao odgovor na ponudu američke vlade o otkupu zemlje. U pismu stoji: Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu...

Beč je predivan. Toliko nevjerojatno čist da te oči bole. Otići iz Rijeke koja izgleda poput godinama neočišćenog svinjca pa ući u bečku podzemnu je šok koji ubija. I na maske se navikneš. Na ulicama vidiš ljude svih boja i u svim oblicima. Ima mnogo invalida. Ulaze u dućane, restorane, kupuju, smiju se, uživaju u životu. Mi naše držimo u kući ili im na ulicama postavljamo nepremostive prepreke. Hrvatska je bešćutna zemlja. Cijene pića i ića u centru su osjetno niže nego u Opatiji. Svi koji te poslužuju imaju osmijeh na licu. Ljudi su opušteni, nitko nas nije gledao kao da smo mu ubili i oca i mater, sve u jednom danu. Koje olakšanje, čak i nelagoda. Kad izađeš iz Hrvatske, zemlje potpunih luđaka, tu ne mislim samo na predsjednika i Prvu Mamu, Beč ti je nešto kao leden oblog na opekotinu. Na povratku smo stali u Trojanama da krafnama ubijemo depresiju. Našem je autu prišao slovenski klinac i izderao se na nas jer nam je prednji kotač gotovo dotaknuo crtu parkirnog mjesta. Pripremio nas...