Postovi

HRVATSKA (CROATIA): MURTER

Slika
    Most kod Tisnog se diže dvaput dnevno, u devet i u pet, i tada cijeli otok stane. Kolona auta do Vodica, ljudi trube, znoje se, psuju na pet jezika. A most se diže polako, dostojanstveno, kao penzioner koji ustaje s wc-a. To je jedina stvar na Murteru koja radi po rasporedu, i zato je svi mrze. Ljudi ne vole točnost. Točnost ih podsjeća na sve što oni nisu. Murter, dvije tisuće duša na sjeverozapadu otoka, razvučeno između dviju uvala — Hramine i Slanice — kao čovjek koji ne može odlučiti u kojoj birtiji ostati. Mjesto je dovoljno malo da svi znaju sve o svakome, i dovoljno staro da im to više nije zanimljivo. Ljeti nabuja na deseterostruko, zimi se skupi natrag na svoje dvije tisuće, i te dvije tisuće su jedine koje se računaju: oni ostaju kad se sve svjetla pogase. Dijele ga na tri dijela, kao svaku dobru priču. Staro selo je gore na brdu svetog Roka, s malom crkvom istog imena: najstariji dio, kamene kuće nagurane jedna na drugu, uličice tako uske da se svađa iz jedne k...
Pročitajte više

HRVATSKA (CROATIA): KORNATI #4

Slika
  Ljudi dolaze na Kornate zbog nečega što ne mogu dobiti drugdje. Bizant je dobivao pregled. Hodočasnici su dobivali svetost. Svjetioničari su dobivali samoću. Mi danas dobivamo — što? Fotografiju, možda. Osjećaj da smo negdje bili. Sat mira sa vjetrom u kosi.  I to je dosta. To je bilo dosta i njima. Kornatski razlozi za dolazak se ne mijenjaju previše kroz stoljeća. Mijenjaju se samo forme. Suština ostaje ista — čovjek dolazi na kamenu tvorevinu u moru da nešto pronađe u sebi što drugdje nije mogao pronaći. A ako ne pronađe — dobro, uvijek postoji riba za ručak i vino u Kapetanovoj kući. To je kornatski utješni plan B, i ne treba ga podcijeniti. Dok smo plovili, netko mi je gurnuo u ruke pomorsku kartu Nacionalnog parka. Onu pravu, s brojkama i koordinatama i imenima, i s tolikom količinom sitnih točkica da izgleda kao da je netko kihnuo tintom po Jadranu. Osamdeset i devet komada kamenja, svaki sa svojim imenom. I ja sam sjeo, u onaj hlad ispod tende, i počeo čitati kao da ...
Pročitajte više

HRVATSKA (CROATIA): KORNATI; MANA #2: Pobješnjelo more

Slika
  Popeli smo se. Samo kamen naslonjen na kamen, netko je nekad davno pomaknuo jedan kamen malo bliže drugom pa nam je danas lakše. Talijani su naravno prvi gore. Ja sam bio šesti od kraja, iza jedne Nizozemke koja je stenjala kao motorni čamac. Simpatija. Nikad joj se nisam predstavio ali sam u tih deset minuta uspona sa njom podijelio više stvarne fizičke boli nego s nekim ljudima koje poznajem dvadeset godina. Onda smo stigli gore i tu su bile — one. Ruševine. Bile su ondje. Bezvezno. Same. Kameni zidovi bez krova, kameni prozori bez stakala, kameni pragovi bez vrata. Cijelo malo selo, ili nešto što je izgledalo kao malo selo, poslagano na visoravni Mane, sa pogledom na modro more koje se pružilo dolje sto metara ispod nas. Jedan Talijan je odmah rekao "Guarda, che bello, un villaggio antico!" Njegova djevojka je klimnula glavom. Snimila je selfie sa jednim od kamenih zidova. Onda je snimila drugi selfie sa istim zidom iz drugog kuta. Onda je snimila selfie sa dva kamen...
Pročitajte više