Najmanji je naseljeni otok Jadrana — ne najmanji otok, da bude jasno, najmanji naseljeni otok, a razlika je velika jer naseljen otok znači da netko tamo živi i podnosi sve što naseljeni otok nosi sa sobom — vodu koju treba štedjeti, struju koja zna i otići, brod koji vozi po nekom rasporedu koji se ne poštuje uvijek, susjede koje znaš previše dobro. Ošljak leži između Ugljana i Pašmana, u Zadarskom kanalu, kao mali kamen koji je netko bacio između dva veća kamena. Sa Ugljana ga vidiš čim siđeš s trajekta — sjedi pred tobom kao razglednica koja se prodaje sama od sebe. Mali, šumovit, sa kućicama koje izgledaju kao da su nacrtane za turističku brošuru, samo što ih nije nacrtao nitko nego je tako ispalo, što je najbolja vrsta turističke estetike — ona koja ne zna da je turistička. Lokalci ga još uvijek često zovu Lazaret. Tako su ga zvali u sedamnaestom stoljeću, kad je otok služio kao karantena za one koji su imali kugu ili gubu, jer Zadar je trebao mjesto na koje će slati svoje b...

  Krapanj je otok koji ne pristaje na pravila.  Površina mu je trideset šest hektara. Toliko ima dobaro imanje na kopnu. A Krapanj nije imanje — Krapanj je otok, sa svim onim što otok podrazumijeva, sa kapelicama i crkvom i ribarskom lukom i kućama poslaganim onako kako ih je more dopustilo postaviti. Visina iznad mora — jedan jedini metar i pol. Ponavljam: metar i pol. Najniži otok Jadrana. Kad ga gledaš s broda, prije nego što dođeš sasvim blizu, jedva ga vidiš. Plovi tu negdje između neba i mora kao da nije siguran je li ga more još uvijek tolerira ili je dao zub vremenu da ga proguta. To je u stvari najpošteniji otok Jadrana. Drugi otoci se prave važnima sa svojim klisurama i vrhovima i šumama. Krapanj kaže — ja sam tu samo malo, dovoljno da se na meni može stajati, i to je sve. Pošteno. Udaljen je tristo metara od kopna. Tristo. To je kraće od većine pješačkih distanci u jednom prosječnom danu. Možeš mu mahnuti s obale kod Brodarice i netko će ti mahnuti natrag, jer otoč...