Goran Ivanišević, luđak sa splitskih Firula, čovjek koji je tri puta pokucao na vrata Wimbledona i svaki put ostao vani — sad ih je razvalio nogom. Došao je bez prava, bez poziva, s kartom za propale — wild card, brate, kao da ti netko kaže: “Ajde, probaj još jednom, za kraj, ionako više ništa ne duguješ nikome.” Bio je 125. na svijetu, statistička greška, fusnota na tabli, duh iz Splita s kosom koja pleše kao palme prije nevere, pogledom što govori: “Sve su mi već uzeli. Sad uzimam ja.”  A servis — servis mu je bio haiku ispaljen iz haubice, bijes pretvoren u kinetiku.  Henman, čaj i džentlmenski maniri, Rafter, surferaški smiješak i mekana stopala — svi su oni došli po finale, po protokol, po priču. A Goran? On je bio plan B. Neplanirani stih u simfoniji pravilnih nota. Bio je znoj, bio je molitva, bio je psovka upućena svemiru i šaka stisnuta u vrisak.  I kad je servirao za sve to, za zlato što mu je godinama izmicalo, za ljubav i poraz i Split i oca i svaki je...

  Richard Starkey, poznat i kao Ringo, rođen je 7. srpnja 1940. u nekoj rupi u Liverpoolu, Madryn Street broj 9 — kao da je i ulica već znala da tu neće biti ništa osim buke, alkohola i slomljenih snova. Stari Starkey, "Big Ritchie", bio je slastičar, što zvuči slatko dok ne shvatiš da je više volio šećer u pintama piva nego u kolačima. Majka, Elsie, bila je od onih žena koje su pjevale, plesale i udavale se s nadom da će ples trajati vječno — ali onda dođe beba, mamurluk i muž koji pleše samo kad pije, što je bilo često. I tako, plesna dvorana zamijenjena je kuhinjom, pelene su zamijenile swing, a "ljubav" je izašla na stražnja vrata zajedno s tatinim šeširom. Elsie je, naravno, preuzela sve uzde. Postala je majka, otac, bodyguard i sudac u isto vrijeme. Zaštitnički nastrojena? Ma da, čitala mu je bajke, mjerila temperaturu kad kihne i čuvala ga kao da je Mona Lisa s ušima. A Big Ritchie? Nestao kao loš san. Pojavio se tu i tamo, više zbog grižnje savjesti nego zbo...