Salzburg je grad Mozarta, nadbiskupa i patuljaka, ali ako malo bolje pogledaš, zapravo je grad konja. Propinju se po trgovima, rigaju vodu, gledaju svisoka i pušu kroz nosnice s dostojanstvom koje bi postidjelo pola austrijskog plemstva. Nadbiskupi su voljeli konje iz istog razloga iz kojeg su voljeli barok: konj je skup, lijep i uvijek malo veći nego što treba. Nasred Residenzplatza stoji fontana koju je između 1656. i 1661. podigao knez-nadbiskup Guidobald von Thun, a klesao Tommaso di Garona. Važi za najveću baroknu fontanu sjeverno od Alpa. Salzburg tu titulu nosi kao što nosi sve svoje titule: tiho, uporno i svakom turistu u lice. Na dnu su četiri morska (sic!) konja koji izlaze iz kamena kao da su upravo izronili iz mora. Malo je čudno, jer najbliže more je stotinama kilometara daleko. Ali barok se nikad nije zamarao zemljopisom. Konji imaju širom otvorene oči, napete vratove i nosnice iz kojih šiklja voda. Izgledaju kao da su prestravljeni i bijesni u isto vrijeme, kao čo...