Salzburg je grad koji se od kasne antike ponaša kao da je kulturno središte, i to mu, nažalost po sve ostale, uglavnom uspijeva. Rimljani su otišli, kao što Rimljani uvijek odu, ostavili su kamenje, ceste i lošu naviku da se misli na veliko. U prazninu koja je ostala uselili su se biskupi, a poslije i nadbiskupi. Ljudi u mantijama vrlo brzo shvate da se s oltara dobro vidi i trezor. Stoljećima su vjera i politika ovdje spavale u istom krevetu i nisu se ni trudile to skrivati. Nadbiskup nije bio samo pastir koji brine za duše. Bio je i knez, i sudac, i porezna uprava, i investitor u nekretnine. Duše su se spašavale nedjeljom, a ostatak tjedna naplaćivala se sol. Onda je došao Wolf Dietrich von Raitenau, knez-nadbiskup s ambicijama koje bi postidjele i bolji dio talijanskog plemstva. Na prijelazu iz šesnaestog u sedamnaesto stoljeće pogledao je svoj srednjovjekovni grad, uske uličice, drvene krovove i blato do gležnja, i zaključio da to nije dovoljno. Htio je Rim. Ništa manje od R...