sin morski, pascual.II
cocteau u svom traktatu ovako piše
danas dakle poslije svih tih pustih godina nakon što je peem svome bratu napisao i otposlao poštom pismo u kojemu ne piše poput tužnog svjedoka o ratovima i revolucijama niti svakodnevnim nevoljama onodobnog vremena već kao što se može pročitati nesentimentalno se bavio isključivo praktičnim pitanjima
dakle novac posao i točka
na internetskim portalima čitamo najnovije vijesti iz argentine koje ponavljam imaju veze upravo sa ekonomijom i monetarnom politikom zemlje za analfabete poznate ne samo po kosanom odresku i nepreglednim pampama na kojima je taj bife de chorizo bogat omega tri masnim kiselinama stasao do prikladne veličine nego govoreći napamet i po strastvenom tangu legendarnim junacima che guevari i eviti božjoj ruci koja je zabila englezima po otisku prsta ali i otimačinama naširoko poznatim zmajevim stolicama po kojem zalutalom metku tu i tamo rafalu jednostavnije rečeno vojnim huntama jer na presiju treba odgovoriti represijom i dovesti u red svoje nasilne građane
pored svega pobrojanog argentina je možda bila naširoko i nadaleko poznata po bankrotima kojih je uzgred rečeno od pascaulovog dolaska do danas bilo koliko i prstiju na rukama ako sam sve dobro pobrojao
argentina je bila zemlja kontrasta i paradoksa zemlja koja je stalno balansirala na rubu propasti
a danas nakon toliko vremena opet su to vijesti o ekonomiji i novcu o tome kako se zemlja bori da preživi još jedan bankrot još jednu katastrofu
i pitamo se hoće li ikada biti bolje
hoće li ikada biti mira
imajući običaj da radi povijesne paralele iz bespuća statističkih podataka autor teksta iskopao je podatak da je minimalna plaća u argentini u vrijeme kada je pisao svoj rad prvi put u novijoj povijesti iznosila 45540 pesosa što je opet prvi put u novijoj povijesti protuvrijednost od 334 američka dolara što je malo s tendencijom da bude još i manje dok je stanje kućnog budžeta puno bolje iako se zbog specifičnog dojma ljudima čini da je puno gore pa je tako cijena sindikalne košarice za četveročlanu obitelj prema izračunu koja se računala na neki način koji nije bio baš jasan ni meni kao autoru ni nikome drugome pazite sad nešto viša od osamsto dolara što je značilo da se moglo živjeti bolje nego što se mislilo ali to nitko nije znao ili nije htio znati ili nije mogao znati jer su stvari bile zamršene i zbunjujuće
i tako cocteau nas informira da u glavnom gradu pogotovo u njegovom središtu dostupno stanovanje postaje nedostupno bicikliranje zamjenjuje vožnju autobusom hodanje zamjenjuje bicikliranje
uživanje u životu na dnevnoj bazi postaje sve više nezdravo i dugoročno neodrživo
a u isto vrijeme tisuće argentinaca koji žive u tom gradu bijesni i očajni izlaze na ulice
viču parole protiv vlade koja je obećala boljitak a donijela samo bijedu i neizvjesnost
mašu zastavama i transparentima na kojima je pisalo nešto o pravdi i dostojanstvu i traže kruha i posla traže promjenu jer je inflacija progutala njihove ušteđevine a cijene svaki dan rastu kao lude
hrane ima dovoljno ali je preskupa za njihove džepove
od pogleda na cijene ljudima zasuze oči a posla nema za sve i sve je teže i teže i nitko ne zna što će biti sutra
rat ili mir
očaj ili nada
i da se ne misli da su to bili neki posebni protesti koji se događaju jednom u sto godina ne to su bili obični protesti koji se događaju svaki dan u toj zemlji jer argentinci vole protestirati to je njihov nacionalni sport nešto što rade kad god im se pruži prilika ili kad god im se ne sviđa nešto što vide ili čuju ili osjete
našlo se u toj gomili remetilačkih prosvjednika i švercera koji su na čuđenje ostalih prosvjedovali protiv klimatskih promjena i karbona a i dežurne službe su bile spremne za civilne ciljeve jer veliki je posao bio pred njima za nedajbože slučaj
puno je tu ljudi i iza scene koji mobitelima sve snimaju
valjda će poslije sve završiti na nekom internetskom portalu i ostalim dezinformacijskim platformama
ali dobro ne treba sad ulaziti u takve detalje
napominje cocteau
jedan od prosvjednika u terminalnoj fazi života nosio je transparent na kojemu je pisalo počivale u miru minimalne plaće
bio je to samo jedan od desetaka sličnih transparenata koji su opisivali argentinsku muku
zašto je ovo cocteauu važno
dobro pitanje
čak i legitimno
zbog teksta ispod te fotografije
na pitanje luisa robayoa novinara aefpea zbog čega prosvjeduje prosvjednik je s ponosom odgovorio
ja sam pascual marin neću reći koliko imam godina jer ih imam puno previše da bi se dao zajebavati od ovih na vlasti došao sam se žalovati svojim ljudima radnicima i težacima i svim ljudima koji žive od svoga rada došao sam poručiti predsjedniku fernandezu da ima mozak veličine poštanske marke ej fernandez soy la verga andando te voy a meter la verga
eto tako je pascual piše dalje luis robayo vidno nabijen emocijama koje su mu izbijale iz očiju i usta i ruku i nogu i srca i duše napao vladu i gluhe i slijepe i nijeme i hladne i okrutne i nepravedne političke elite svoje države na što su građani okupljeni u gomili koja je bila kao jedno tijelo i jedan glas podigli u zrak zastave i transparente i slike che geuare koji je bio njihov heroj i njihov uzor i njihov san i vikali su urlali viva argentina carajo vamos carajo kao da su htjeli da ih se čuje do kraja svijeta
i tako se između pisma koje je bilo kratko i vijesti koja je bila još kraća našao cijeli život jednog čovjeka koji je potekao iz dalmatinske zagore iseljenika koji je otišao u drugu zemlju i koji je mogao biti glavni lik nekog filma koji bi bio zanimljiv i dirljiv i poučan život o kojem cocteau nije znao ništa ni malo ni puno ni srednje i o kojem je cocteau mogao samo spekulirati
ali
spekulacija golica maštu što opet zahtjeva balansiranje različitih intermitentnih izvora kako bi se nadišla proturječja i nagađanja
istinabog na jednom mjestu cocteau i sam priznaje da njegovom radu nedostaju finiji detalji pa je stoga bio primoran koristiti izjave pomno izabranih svjedoka koji su mu dali šumu informacija iz kojih je trebalo probrati samo one najrelevantnije što nije bio nimalo lagan zadatak jer mu se lako moglo dogoditi da poput kakvog zanesenjaka zaluđenog prirodom ode za gljivom a završi u nebranom grožđu
zato je tu praxint
u nedostatku dokaza koji bi potvrdili ili opovrgnuli ono što je rekla praxint koja je rekla da je sve istražila i da zna sve što se treba znati i da treba vjerovati njoj na riječ jer ona ne laže i ne vara i ne izmišlja cocteau je naposljetku predočio čitateljskom puku uzbudljivo štivo o tome što se događalo s pascualom koji je živio drugačiji život pun avantura nevolja radosti i tuge
Primjedbe
Objavi komentar