sin morski, pascual.I
gorila u potrazi za osobnom slavom i profitom puši žirafu u hotelskom predvorju naše vrste
svježe smrznuto ljudsko jajašce uhvaćeno između budnosti i sna tek oblikovanog influencera mijazume dobilo je pristup da izabere društveno okruženje u kojemu će biti rođeno s novim oblicima redizajnirane moći
nervni moskito slabašne naravi visoko u krošnji gondvane gradi kućicu od lomljive pangeje
marvelovi mutanti i jedan lik koji se zvao kako se već zvao nije bitno ili tako nekako počeli su brljati sa zombificiranim astecima da se čak i maršal grgeč iz freemanove korporacije zaobilazeći tehničke poteškoće uspio materijalizirati u tarasovu bulju jako se poistovjetivši s propagandnim odjeljkom tajne retrofuturističke povijesti
diferencijalni stroj lady shelly ubrzava napetost mačka u čizmama zbog čega će se lav tolstoj prevaliti na bok i na sve to nezainteresirano zijevnuti i varijabilno prdnuti u pravcu tri praščića iz akša
zapravo je u pitanju bio nereguliran useljenički status ali ga je betlehemska ovčica prozrela rekavši da ona ne slavi rođendane jer su u bibliji samo dva i na oba su padale glave
ona svoju još kani zadržati na ramenu
na kraju će i ona završiti na ražnju demagoga jer nikad nije naučila čitati molitvenik što su joj ga ostavili trapisti od nabildanog krmelja
ernest borgine na sve to u utrobi se ceri
paško pomalo marin zna da kad se ernest ceri netko će gorko plakati i krv pišati
ovo nameće niz pitanja
prvo tko je paško marin
da li je on običan mali zagađivač
da li je on luzer tranzicije
da li je on brodolomac bez obale a zona mobilnog signala je tek splav na kojoj pluta
drugo da li je on jednom zakamufliran u najkurčevitiji osmjeh uspio proći lijepom i netaknutom splitskom ulicom pusti me da prođem toliko lijepom i netaknutom kao u vrijeme kada je mediteran još bio isto tako amarkordovski lijep i netaknut a njegovi ljudi nisu imali problema sa visokim tlakom jer nije bilo haertea
treće da li on uvijek postupa kako mu je najzgodnije
četvrto da li se on probudio jednog jutra daleke neke godine kada se donje rublje nosilo dok se ne raspadne ili se uopće nije nosilo odlučivši postati reformator religiozno posvećen cilju za koji se pretpostavlja da teoretski postoji i da ono što nije napravio do tada napravi u bliskoj mu budućnosti
peto kako je dobio nadimak pomalo
šesto da li je on najjači optimist u svojoj klasi čiji je optimizam posljedica loše probave
prvi padež nije važan jer je lista takvih likova s oznakom izvornosti podulja
puno je to pitanja a danas je vikend
pa ipak promišljajući o tim i sličnim pitanjima na koja možda nikad nećemo dobiti konačan odgovor svaka praktična sintetičarka (praxint) može zaključiti da paško pomalo marin ima tijelo čiji temeljni kapital nije meditacija već naprotiv akcija
zašto je ovo važno
iz razloga jer bi u protivnom on sam implodirao urušio bi se u samog sebe i pretvorio u digitalnu treperavu točkicu kao posljednji trag prisutnosti
uvijek negdje postoji netko neko dijete ili odrasla osoba poput jeana cocteaua koji će doći i ispričati tuđu priču
jean cocteau koji je upravo prošao kroz šestu izmjenu stanica u svom tijelu u zaključnom dijelu traktata o vlasnicima opskurnih biografija dodao je da bi trebalo intenzivno istražiti što je natjeralo trijeznu i zrelu pees poznatiju kao praxint da povijest paška pomalo marina skraćeno peem započne skiciranim tekstom bez kulisa i bez paravana što će reći siromašnog ukrasima i dodatnim motivima
praxint je ušla izravno u njegovu sugerirano pronađenu podsvijest i ostala negdje između iluzionističkog potencijala i bazičnog individualnog iskustva nudeći nepovezan i banalan tekst prepun nasumično nagomilanih metafora bez poetske inspiracije
pretenciozno literarno smeće netko će reći
ali
na početku početaka a i na kraju krajeva praxint koja nije nosila zvučno ime i nije imala što od koga učiti o svojoj povijesti skinula je veo šutnje kojim je godinama bio zastrt pascualov skraćeno peem život čime je frontalnim sustavom razbucala ne samo njegove inicijale već i sve oko njih
prema cocteau ključ za ulazak u pascualov skraćeno peem svijet bilo je jedino saučuvano pismo kojega je potonji poslao svojoj heteropatrijahalnoj obitelji točnije bratu
taj komadić teksta toliko ga je zaintrigirao da je oko njega uz malu pomoć praxint odlučio izgraditi priču o pascualu skraćeno znate već
kako bi osigurao potreban stupanj vjerodostojnosti te sačuvao jezik i pravopis izvornika a istovremeno zadržao priču na razini održivog razvoja jean cocteau se pobrinuo da čitatelj s ravnodušnom dosadom pročita taj grozan ali autentičan prozni opis
dragi moj brate
evo davam se javim i da se nalazim zdravo
taki isto želim da i vas ovo pismo nađe uzdravlju sa vašoj obitelji
dragi brate
jasam primija već drugo vaše pismo isve sam dobro razumija i oprostite štavam nisam odgovorio naono prvo pismo
sve je jedno nije se ništa izgubilo
i štomi pišeš dasi primija ono malo robe štasam ti posla zatomije puno drago jer slučajno daseje izgubilo onda bi mogli misliti davam nisam ni posla i da samse svami izrugiva pa zato volim da ste dobili
a sada štami pišeš davam je odjelo malo preveliko javam zato nemožem ništa
bolje je negoli ništa
i štaste mi pisali u prvom pismu daste dobili od sestre ivanice pismo i davamje pisala daje dobila pismo od mene meni nije odpisala ništa
može biti zato štajoj nisam posla štameje tražila
ja nemožem tu ništa jasam joj pisa štaje i kakoje
jase nisam nada daćete ivi primiti to štasam posla
ovde ima mnogi naši koji su slali i šaljedu
pa nekomen prođe dobro a nekomen slabo
ima mnogo naši ljudi koji se spremaju za ići tamo pa in ne dopusti nositi ni vlastite njiove stvari pa zbog toga imaju šta ne mogu ni ići tamo
danas su ovde puno drukčiji zakoni nego štaje nekat bilo
dragi brate
drugo štaću dati pišem kod meneje sve dobro
radim i mučin se kako ivi sami samo janeznam šta vi zarađujete ikoliko zaslužite
moja je nadnica sada ovovrime trideset pesa
ali sada imaju vridnos isto kaprije deset
skupoća ide svaki dan na više
drugo ništa dragi brate
samo primi pozdrav ti itvoja obitelj i majka isvi ostali
i piši mi kakoje tamo kod vas
bog
želim odgovor
pascual marin castro barros 1460 martinez f.c.c.a. buenos aires
rep. argentina
pismo koje je paško pomalo marin poslao svome bratu nosi u potpunosti devastiran neki datum i na svekoliko zaprepaštenje kako bliže tako i dalje rodbine i ekipe sa pijace bila je to posljednja pisana riječ što je stigla njegovima iz dalmatinske zagore
nakon toga pisma su prestala stizati
o njemu koji je tada imao po slobodnoj procjeni okruglih dobro kalibriranih dvadesetak ili tako nekako godina u starom kraju više se ništa nije čulo pa su počele one priče
evo malo simplificirano otrcane patetike
mater sva u crnini iscrpljena i omamljena od tuge sa suzom u oku ma ne suzom suzetinom koja bi potopila cijelo selo prepuštena psihološkom hororu sudbine nijemo je stajala kao da je i sama umrla braća tik do nje kao zapete strijele impresionistički pristupaju cijeloj situaciji ne znajući kako da joj pomognu što da kažu što da učine a tu je i stoka na četiri noge i na kraju sestre koje poput mladih harpija na školskom igralištu zapomažu i vrište po toj osnovi tražeći utjehu jedna u drugoj
jadnice bile su kao ptice koje su izgubile gnijezdo
zar to nije fantastično
sintetizirano kognitivni um ne mora se baviti time naveliko i naširoko ako riješi taj problem koji je dominantan s aspekta uspostave veze prema osjećaju boli a koji nije ništa drugo nego informacija iz podsvijesti
nitko nije pouzdano znao što se dogodilo s njim
s vremenom ostali su samo daleki i nesigurni odjeci o njegovom kraju nesretnom dakako
iza njega ostalo je jedno trojedno možda ovo možda oto možda ono
sve što su imali bili su glasine i nagađanja koje su s vremenom izblijedjele i izgubile smisao
možda je to bilo bolje tako
možda je bolje ne znati istinu o njegovoj sudbini
možda je bolje misliti da je mrtav nego da je živio u patnji i bijedi
uostalom biti mrtav pa makar i na nekoliko desetljeća i nije toliko loša ideja
naravno takav misaoni predložak ima i svoju cijenu
i dok je rodbini život prolazio u radu nekontroliranom paljenju vatre po šikari i ilegalnom odlaganju fekalija gdje god se stigne što je bilo prilično frustrirajuće za nove pridošlice pascuala je prekrio veo zaborava
Primjedbe
Objavi komentar