YAYA NAOKO: Život je kao kocka (osim što kocka nema loših dana)
ŽIVOT JE KAO KOCKA (osim š to kocka nema lo š ih dana) V Večer. T je u prikolici. Pije pivo i lista neki časopis. Uzima olovku i počinje pisati. Zvoni telefon. MIMA: T, kako si? T: Živčan sam. Trebam pivo. MIMA: Što radiš večeras? T: Slušam Natelu. MIMA: Tko je to? T: Mrtva Ruskinja. MIMA: Obut ću cipele i dolazim. * MIMA: To si ti napisao? T: Jesam. MIMA: Oh, T, dođi da te poljubim. T: Strašan sam, zar ne? MIMA: Jesi, T, strašan si, strašan si. Pročitaj mi još jednu, molim te. Volim kad takve riječi dolaze iz tvojih usta. T: Dobro, mala. T je otpio gutljaj i počeo čitati. Ljudi bježe od kiše ali sjede u kadama punim vode. Prilično je gadno znati da milijuni ljudi strepe od atomske bombe mada su odavno mrtvi. I pored toga trude se da pribave žene, novac, smisao. A najzad će se Veliki barmen nagnuti bijel, istinit, jak i mističan da ti kaže bilo je dosta baš kad ti se čini da tek počinješ. MIMA: O, Bože… T: Ne zovi me Bogom. MIMA: Znala sam da si ti ...