Tarzan Cheeta Blog

hrskavi plodovi stvarnosti su luda reverzibilna modrica loše rezolucije II vjeko je znao iz svake situacije izvući ono najgore i pretvoriti je u neponovljivu katastrofu punu ironije i muke  nova vrsta višeslojne ambicije nalik onoj jeruzalemskoj normi bell nagnala je vjeku da se makne s pločnika dalje od intelektualne buke svijeta gdje viši razredi nosatih rakuna kombiniraju početak i završetak konkretne akcije s jakom financijskom garancijom  nije ni legenda ni izmišljotina vjeko nije dakle bio puki statist koji će se ponizno prignuti prema rasporedu pobunjene sofije čije su tuđe smrti lako prolazile mimo nje  idi u tri pičke materine ja idem u kanadu tamo ću svirati i živjeti kao car u jednoj obećavajućoj polukontri izašao je iz svoje zone komfora teleportiravši se u neku kanadsku vukojebinu kod kako je vjerovao senzibiliziranih teta iz saskwachewana koje će razmrsiti klupko njegova života  no međutim kako nije bio spreman angažirati se na nekoliko kolosjeka a ni tete nisu odradile d

 hrskavi plodovi stvarnosti su luda reverzibilna modrica loše rezolucije prolog strateška perspektiva adolescentnog nemira na periferiji temeljne jednadžbe svakodnevnog pucanja po šavovima nema neki odnos sa motoričkim roditeljskim rukama kombiniranim sa vrlo neškolskim online varanjem na testu hendikepiranih  nije tajna da u dublinu nije prodavao ništa niti kupovao išta  nije ni velik ni malen unatoč svim nagađanjima ponešto se i kreće zajedno sa svojom skromnom sportskom prošlošću iz mladosti  i onda je tamo bila kuja prekrasna seterica  IRSKA    malo posušena dvobrazna s likom marka marulića i majke tereze nedovoljno formirana informacija  radila je na popularizaciji spontanog vandalizma   izgubivši kontrolu nad rutinom reda napala ga je iz čista mira mimo tog načina komunikacije imala je  ž ešći problem sebičnosti i vandalizma  događa se svašta u tim interakcijama   protivno uvjerenju uvijek se nešto potencira a nešto se izgubi ta seterica bila je u stvari atipični boccaccio začahu

“A u pizdu materinu,” mrmljao je poluglasno čovjek u tramvaju poprativši svaki puta psovku dubokim uzdahom. Nakon izvjesnog vremena suputnicima to dozlogrdi te jedan od njih priupita neznanca: “Dobro koji vam je đavo čovječe, što psujete neprestano?” – “Kćer mi se sutra udaje za Hercegovca” – Na to će cijeli tramvaj s dubokim uzdahom: “A u pizdu materinu.” Ovo je tek jedan od mnogih viceva i anegdota o Hercegovcima koji se danas masovno kolportiraju Zagrebom. U njima je ovaj tip Hrvata, i to Hrvata u jakom, štoviše, u najjačem smislu, predmet nemilosrdne poruge. To ruženje međutim, ruženje je sa sistemom. Osobine zbog kojih je Hercegovac izvrgnut ruglu brižljivo su odabrane i nepogrešivo se sklapaju u fantom sliku apsolutnog negativca. Na meti je najprije uljez. Hercegovac je to od rođenja. Već tada mu naime pod jastuk stavljaju plan grada Zagreba, tog ekskluzivnog cilja svih njegovih budućih životnih težnji, mjesta koje on, da bi ispunio svoje životno poslanje ima osvojiti i kojim mor