Tarzan Cheeta Blog

...lift nije radio, krenuli smo pješice do petog kata gdje su Mungosi imali zajednički stan, točnije brlog. Dok je otključavao, Naruyoshi nam je, bez posebne ozlojeđenosti, pričao kako se na otocima regije Okinawa organiziraju za turiste bitke mungosa sa zmijama, zmijama koje oni zovu  habu . Na priču se odmah nadovezao Kenta i rekao da ćemo sada svi za kaznu što ih zovemo Mungosima morati popiti  habu sake , okinawsku rakiju koja sadrži otrov te zmije,  venom . U hodniku je zavladao muk, bili smo malo previše umorni za takve šale. Kenta se odmah pojavio s rakijom, na njoj je bio crtež crnog džezera sa saksofonom, saksofon se uvijao kao zmija, a note su iskakale iz njegove čeljusti!  Živio Kenta, živjeli Mungosi!  – povikali smo u glas. Sake – neka naša, domaća rakiještina koja nikad nije vidjela Japana – donio je bistrinu. Jutarnje sivilo sve je gušćim oblacima pritiskalo prozorska stakla, a onda je počela padati kiša, pa snijeg. Otišao sam u kuhinju, na brzinu...

  ŽIVOT JE KAO KOCKA (osim  š to kocka nema lo š ih dana) II Noć. T u svojoj kamp prikolici. Gleda televiziju. Netko kuca na vrata. Mima. MIMA: T, ostavila sam onog gada, više nisam mogla podnijeti tog kretena. T je otvorio dvije limenke piva. Mima je iz torbice izvadila kutiju cigareta i zapalila. MIMA: Maznula sam mu lovu. Dok je bio na poslu. Nemaš pojma što sam sve propatila zbog tog gada. T: Daj mi dim. Mima mu je dodala cigaretu i dok se naginjala prema njemu T je zagrli, privuče i poljubi. MIMA: Gade jedan, nedostajao si mi. T: I meni su nedostajale te tvoje dobre noge. Stvarno su mi nedostajale te noge. MIMA: Još ti se sviđaju? T: Uspalim se i od samog pogleda.  MIMA: Nikad nisam mogla s frajerima sa diplomom. Prenježni su, premekani, mliječni. I kuća mu je uvijek bila uredna. T, kao da sam imala sluškinju. On je sve radio, čak je i kuhao. Kuća je bila čista kao apoteka. Mogao si jesti gulaš sa saga. Bio je antiseptičan, eto to je bio. T: Popij. ...