foto.deu.rubkow.berlin.

 



Neke su ptice došle na svijet, neke su sa njega otišle pa je jedna živahna punoljetnica iz paralelne dimenzije postojanja, koja se bavi rekreacijom, redovito izlazi na zrak i zdravo se hrani, ponudila Jonu posao pristojnog i odgovornog niskopozicioniranog svinjogojskog djelatnika. 

Dear Jon Barbaneagra,

Are you still interested in a job working with pigs and do handyman work?

Then we would like to invite to work for us in Denmark for at least 3 months to learn and from then you will be working in Rubkow - Germany ?

Salary is the first 6 months 9,50 euro per hour and after that you will get 100% extra paid working feiertage/soontag.

You can live at the farm for only 55 euros all included for your own room and access to kitchen bathroom (just you will be using this but on thursday our accounter makes coffee there☺)

Kind regards, Lene 


RUBKOW!?

Ma ne tu! To je Kuba. Okreni globus! 



Rekombinacijom superponiranih fotona Jon je poslan kroz drugi kristal na sekundarni položaj u slabo osvjetljeni dio neke Prednje Pomeranije, u koridor, van lokalne transmisije, čiji se broj još uvijek može naći na dvotaktnoj pločici od lima iz Wartburga, u onom kraju ispod lastavičje utvrde, gdje se nekad vijorio šestar i čekić, a balansirano klasje za mlade dobivalo se na popust. 




                                                                               Ovo?



              
  



             Nevažno!!! Ako se zanemari činjenica da je rad sa životinjama životinjski posao!




                    Jedna od opcija, o kojoj je Jon trebao razmisliti, je kako doći do besplatne hrane.
 
                   Ponekad se čini da takvo što ne postoji osim, moooožda, u svinjcu.


Zagonetne sestre iz održive budućnosti, štujem vaše veličanstveno iskorištene ležerne  šetnje. 






Zapita li se ikada svinja ako je hrana besplatna što od toga ima svinjar. 
Briga svinju, sve dok joj je život besplatan neće se buniti i pružati otpor. 
A i kuda bi išla, ovdje joj je dom.
Tu je došla na svijet, tu će i skončati! 



Tamo se na poljima kreacije i edukacije Jon suočio sa nejasnim kriterijima i neispunjenim obećanjima da su mu skoro suze došle na oči. 

Kolaps vala iz svih polja vjerojatnosti rezultira stvaranjem pseudospektakularnih elementarnih čestica. 


Elektron u kvantnom stanju može prodrijeti istovremeno  u više paralelnih linija realnosti, od kojih je svaka malo drugačija verzija samosebstva.

Pojednostavljeno kad se nađete u paralelnoj realnosti to je kao da ste svoj mozak, koji nije ništa drugo nego kvantno elektromagnetski biološki uređaj koji nas povezuje sa paralelnim dimenzijama, stavili u drugo tijelo. 


Bez stida i nelagode, Jon je izgledao kao konj, hodao je kao konj, povremeno je i rzao kao konj.

Iako je imao kapacitet da obavi sve poslove vezane za vlastitu sahranu, to je za njega bio prevelik izazov, pa je odlučio još malo poživjeti.


                                                                            Fuck galofuck! 




Kod nas se na Schonhausenskoj aleji danju i noću viđa  jedan te isti prizor: ljudi u pokretu. Direktno ispred naših prozora jure u vlakovima, tramvajima i automobilima, na biciklima i motorima. Neprekidno i u svim smjerovima. Kada nam dođu u posjet gosti, žeste se zbog buke. Stalno nas pitaju nije li preglasno i ne uzrokuje li to trajno oštećenje sluha. Ne, kazujemo mi, ovo je koliko mi znamo jedno od rijetkih mirnih mjesta u Berlinu, kod naših znanaca na Charlottenburgu na primjer, puno je bučnije.

Već dovoljno dugo živimo na Schonhausenskoj aleji, tako da više ne primjećujemo promet vani. Sve su to strojevi koji samo proizvode buku, dakle, niti ne zvuče agresivno. Sasvim je pak drugačije kod našeg prijatelja Mische koji živi u staroj kući u Uhlandstrasse nedaleko Zoološkog vrta. Zadnji sam ga put sreo zimus, kada je trudna slonica iza ograde zoološkog upravo donosila na svijet svog sina Kirija. Njezini porodni urlici pretvorili su pola Charlottenburga u Jurski park. Posuđe je plesalo po stolu, a naš je razgovor cijelo vrijeme protiv naše volje kružio oko teme pobačaja. "Slonovima nije lako", objasnio je Mischa, koji je u međuvremenu postao veliki stručnjak za životinje. Prvo moraju svoje bebe nositi u trbuhu dvije godine, a tada između prvih trudova i konačnog poroda mogu još proći mjeseci." Za to je vrijeme majka vani zvučala poput eskadrile vojnih pilota u niskom letu. "Surla se nazirala već prije dva tjedna, valjda će sad uskoro roditi", rekao je Mischa. Nakon svakog krika činilo mi se kao da će se istom i zgrada raspasti. "Već bih od slušanja mogao zatrudnjeti", rekao sam svom prijatelju. "Ma to još nije ništa" uzvratio je. "Trebaš navratiti koji put u proljeće, kada tamo prijeko počinje sezona parenja australskih kornjača. Kod kuće u Australiji uvijek su to radile u kolovozu, no ovdje u Berlinu pomaknule su svoj biološki sat, vjerojatno da ne bi bile upadljive. No to im ipak ne uspijeva. Zvuči poput tenkovske borbe. Ne znam kako uopće prežive svoju sezonu parenja." Mischa je bio uvjeren da je životinjski svijet pored njegove kuće razlog što već godinama nije imao djevojku.

Jedan drugi naš prijatelj stanuje u naizgled idiličnom kutku, nedaleko naše zgrade na Falkplatzu na Prenzlauer Bergu. Tamo se nalazi veliki park s brojnim pješčanicima i ljuljačkama za djecu, također i mnogo klupa za umirovljenike koji se tamo konačno mogu u miru posvetiti svojem pošteno zarađenom pivu - bez automobila, bez prometa, dokle god pogled seže. Sasvim blizu Falkplatza nalazi se dvorana Max Schmeling. Kada se tamo održavaju košarkaške ili nogometne utakmice, igraju i svi stanovnici Falkplatza i okolnih ulica. Kada padne gol, nogometni su fanovi u dvorani ponekad glasniji čak i od trudne slonice iz zoološkog. Onda ovo ili ono dijete padne s ljuljačke, umirovljenici se zagrcnu pivom, a okolna prozorska stakla zadrhte. No, blizina sportske dvorane ima i svoje prednosti. Tako tamošnji stanovnici nikada ne moraju gledati sportske novosti, uvijek su obaviješteni o aktualnom rezultatu.

Vjerujemo u Berlinu ima i mirnijih mjesta, daleko od bučnog cestovnog prometa, divljih životinja i vječnih gradilišta. No, tamošnji ih stanovnici štite i drže u tajnosti. Tako da i nadalje nitko ne bi tamo pošao.


Berlinske ulice
Wladimir Kaminer  































Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

foto.aut.poertschach.