i kićo slabinac je sjeko vene zbog jedne crne žene nekako sam bespovratno otklizao u fikciju  reče ernest koji je na sebi imao psihodeličnu pidžamu spavajućeg proroka shootgun je mirno ležao na postelji ništa ne komentirajući čekao je što bi se po domaću reklo right moment da prasne  opet me pere neko ludilo  pojada se ernest shootgunu pa ustavši ode do prozora baciti pogled na lice stranputice kao u nekoj vrsti hladnog pogona čekao je da ga nešto zagrije i otopi s njegove nutrine tu stvaralačku nemoć koja ždere svaku odluku sjetio se kako se prije znao čak i bez naročitog povoda katapultirati u putopisni fah samo da nije kod kuće nema veze da li to waterloo gent budim ili pešta uvijek u potrazi za zapletom raspletom i malo seksa sa strane  trebao bih više pisati o tim svojim putovanjima a toga mi sada nedostaje  sa sjetom pomisli ernest  ničim izazvane tri interesantne emanacije charla akrobat i švargla plus ernest odoše se izvjetriti odlutali su tako bez ...