Ljubljana na prvi pogled izgleda kao grad koji je netko upravo izglancao za posjet punice - Plečnikovi mostovi, uredne fasade, zmajevi koji poziraju turistima kao manekeni na honoraru. Ali dovoljno je skrenuti iz glavne šetnice u prvu sporednu ulicu i grad ti pokaže drugo lice: ono išarano, drsko, neispeglano. Ulična umjetnost u Ljubljani nije incident nego navika. Grafiti tu žive uz obalu Ljubljanice, po podvožnjacima, na trafostanicama, uz studentske domove i fasade koje su odustale od dostojanstva - poruke, lica, političke podbadalice i čista razuzdana boja, sve nacrtano bez pitanja i bez isprike. U gradu koji se voli predstavljati kao baršunasta srednjoeuropska razglednica, sprej je ostao jedan od rijetkih iskrenih oblika javnog govora. Ima u tome i tradicije, ne samo huliganstva. Ljubljana je grad koji je iznjedrio umjetničke pokrete navikle raditi bez dozvole i protiv struje, pa se ta škola neposlušnosti jednostavno prelila na zidove. Grafit ovdje nije ukras nego komentar -...