The Atlantic o Trumpu, Slobodna interpretacija teksta objavljenog u Jutarnjem listu Sjedim u baru koji se zove "Hole in the Law".  Zidovi su boje nikotina iz ’86., a ventilator na stropu radi kao da ima PTSP i svakih pet sekundi ispušta zvuk kao da je netko pucao.  Na zidu visi plakat s golom ženom iz ’90-ih, izblijedio toliko da sad izgleda kao da nosi pidžamu. WC je negdje straga, ali da dođeš do njega moraš proći pored jukeboxa koji pušta samo pjesme koje mrziš, iako nisi ni znao da ih mrziš dok ih nisi čuo.  Konobar je lik koji izgleda kao da se rodio pored pepeljare i nikad nije prestao pušiti – smije se bez zubi, ali ima više životne mudrosti nego sve self-help knjige zajedno. Iza šanka tri boce viskija, jedna od njih pola prazna iako ju nitko nikad nije naručio.   Šank je ljepljiv, taman da ti se podlaktica zalijepi kao osigurač za piće.  Iznad šanka visi TV, stari model, debeo kao enciklopedija i s bojama koje izgledaju kao da netko miješa si...