Kevin Durant, brate, taj tip je kao stric koji se uvijek pojavi na obiteljskom ručku i zabije 40 poena dok vi još tražite upaljač da zapalite roštilj. Počeo u Seattleu, pa su mu ukrali grad i preselili ga u Oklahomu, što je kao da ti netko kaže: "Hej, ti si rock zvijezda, sad ćeš nastupati u garaži pred kravama." I što napravi Durant? Osvoji četiri jebene titule najboljeg strijelca. Rookie of the Year, MVP 2014., i onda, naravno, Golden State – jer kad ti dosadi biti samuraj, pridružiš se nindžama. Dva prstena kasnije, svi ga mrze, ali tip i dalje trpa koševe kao da ubacuje prazne limenke piva u kontejner. Durant je kao pjesnik na LSD-u: mršav, visok, udara loptu o pod i recitira stihove tricama preko ruke. A svi mi smrtnici sjedimo na kauču, pijemo pivo i gledamo kako tip juri kroz povijest košarke kao da kasni na vlastiti pogreb.  Kevin Wayne Durant, rođen u nekom jebenom Suitlandu, Maryland, 1988., kao da mu je sudbina već od starta bila nabijena s previše lopti i premalo...

OLYMPIAPARK Olimpijski park, München, negdje u srpnju kad sunce zakuca direktno u beton i trava mirisom digne cijeli grad u laganu omaglicu. Dolazim s podzemne, izlazim na svjetlo i odjednom sve se širi – mreže čelika i stakla lebde nad glavom kao razapeta krila neke ogromne ptice. ’72. su to gradili za Igre, da pokažu svijetu da Njemačka zna opet sanjati. I sada stoji, čvrsto i lagano, kao da ga je netko nacrtao olovkom u zraku. Linija U3, podzemna željeznica što šumi ispod grada kao podzemna rijeka, vodi te ravno u srce Olympiaparka. Olympiazentrum — stanica s betonom, pločicama i umornim ljudima — izlaziš van, južni izlaz, i već si između sjajnog BMW Welta i velikog daha parka. Sve je to povezano, Schwabing, Münchner Freiheit, Leopoldstraße, ritam grada što pumpa ljude gore-dolje, studente, radnike, turiste. Godine 2007. gurali su tračnice dalje, do Oberwiesenfelda, do trgovina i betona, pa sve do Moosacha 2010., gdje se U3 spaja sa S1 S-Bahnom. Inženjerska priča o širenju podzemni...