Bangkok. Ili kako ga zovu na papiru — Krung-thep-ma-ha-nešto-nešto…riječi se nižu kao mamurluk nakon jeftinog viskija, jedno od onih imena koje te natjera da odustaneš već na trećoj slogovnoj krivini. Kažu da znači "grad anđela, sjedište kralja, dom bogova". Zvuči veliko. Sveto. Nepristupačno. Kao neka bajka ispisana zlatnim slovima. Kažu da je veličanstven, besmrtan, ukrašen s devet dragulja i svim tim svetim govnima. Ali stvarni Bangkok nema veze s tim. Nema anđela, osim onih što kasno navečer stoje uz cestu, u štiklama i šute dok broje prolaznike. Besmrtnici sjede na plastičnim stolicama pred malim štandovima s juhom što ključa na +40, znojni i spori. Dragulji? To su plastične narukvice na tržnici, svjetla iz 7-Elevena i odsjaj neonskih reklama za izbjeljivanje kože. Bogovi možda još stanuju u hramovima, ali sve češće izgledaju odsutno, kao da više ni oni ne znaju što bi s ovom ludnicom. Palače su zaključane. Klima uređaji rade. A ljudi spavaju pod nadvožnjacima, izm...