Tarzan Cheeta Blog

  IX svojim  šarmom  kifeli je mi ću  odmah izuo iz klompi   a nije jednostavno  sve sastojke treba dobro promiješati i posložiti  evo tajne  treba imati smisla za zajebanciju zrno inteligencije prstohvat skromnosti i ne preozbiljno doživljavati samoga sebe  ako imate sve to dobri ste ali ako nemate hrapav glas kao kifeli prije će vam na malome narasti nokat nego što ćete postati šarmantni  toliko o šarmu  poanta njegova šarma svela se na ono dati nešto za ništa a usput nešto i naučiti  naprimjer ribati tartuf  to je nešto što bi mu moglo zatrebati kad slijedeći put bude tražio pristojan posao dok je mićo obrađivao kokoš za kojom je prije par dana raspisana tjeralica kifeli se molio i činio pokoru  na malom ribežu ribao je crni zaleđeni tartufčić  malu špekulu koja nedokazano povećava potenciju a dokazano prazni novčanik  pomirisao je sivkastu pulpu  davala je mrvicu na prljave čarape  od zale...

  VIII pravila su ovakva  omotan prozračnim vidokrugom od 360 stupnjeva započne mićo ranojutarnju misu  ujutro nek me čeka pivo i dezificijens za grlo popodne kanta i kanta jer ne može motor bez goriva a navečer nisan razumija koja kanta a gospe ti se ukazala flaša ribara i flaša kisele aaa dobro a navečer šta navečer šta ću radit navečer a drkaj kurac  ajd sad gore kod konja neizostavna karika u lancu svakog ranča je sms to jest slobodno misleći seljak što će reći otporan i neumoran polaznik visoke akademije za vino i rakiju koji nešto zna o konjima  slavonac je bio taj čovjek  o svijetu je znao malo a svijet o njemu još i manje  povremeno je pomagao mići oko imanja kada ovaj na ranču nije imao nikoga od elementarno slobodnih radnika  brinuo je za konje opremu korale i još stotinu drugih stvari  ta osoba nije niti nasilna niti neprijateljski raspoložena iz čega je kifeli zaključio da ima sve zube i dva puta tjedno upražnjava seksualne odnose...

  VII vukući se kao sporovozna roba samotnom cestom koja ga još nije stigla upoznati kifeli napokon ugleda prvobitnu zajednicu modernističkog svjetonazora skrivenu na lokaciji odjela nepoznate geografije  čudno vrijeme traži čudna mjesta  sjajna okomita kružnica obasjala je cijeli lupoglav  nije se imalo bog zna što za vidjeti  sve što bi stalo na papir bio bi samo suvišan turistički podatak  na ulici nema ni svijeta ni murije ni kurvi  kao da su se udružile kuge kolere i kukurikavci pa je svijet ostao iza svojih sigurnosnih brava vježbajući praktičnu rutinu života a murija parazitira po okolnim cestama   kurve i ostali problematični populacijski elementi u širokome luku zaobišli su ovo besperspektivno mjesto  kifeli je hodao tako u tišini asfalta kao integralna verzija intergalaktičkog psihopata  s mukom se popeo stepenicama što su vodile do kamenoga dvora oljuštene ružne kućerine koja je sa stražnje strane izgledala upravo kao olj...

  VI čim je svanulo kifeli odluči da više neće čekati svetog karona od vesele kobase te odluči put do lupoglava prijeći vlastitim ekološki prihvatljivim prometnim sredstvom u narodu poznatom kao cipelcug  oholost ili ludorija tu nema pametnog odgovora iako bi neki u tome našli dobru građu za psihijatra  znao je iz iskustva da u hodu i najblesavija pitanja dobiju neki smisleni odgovor  razmišljao je tako o stvarima kao što je mrlja ulja na kobaltnom asfaltu i može li se priprosta mrlja koju je štrcnuo neki probušeni karter smatrati umjetničkim nedjelom a tu je došao do drippinga  jedan put imao je priliku vidjeti pod ateljea na kojemu je nastala većina pollockovih apstrakcija  kapljice boje koje su promašile platno ostale su osušene na podu čineći šareni amalgam točaka flekica i crtica  pa iako je sam umjetnik tvrdio da vlastitim pokretima šake može savršeno kontrolirati boju koja se cijedila sa kista kifeli u to nije vjerovao  jer kako onda objasn...

I tako je opet ugledao ono najčudesnije pristanište na svijetu, onu blistavu kompoziciju od fantastičnih građevina koju je Republika nudila zadivljenim pogledima moreplovaca koji su joj se približavali; prozračnu divotu Palače i Most uzdisaja, stupove s lavom i svecem na obali, prekrasno izbočenu stranu bajoslovne bazilike, pogled što puca na gradska vrata i toranj sa satom. Gledajući sve to, razmišljao je kako onaj koji kopnom dolazi u Veneciju na kolodvor ima osjećaj da ulazi u palaču na stražnji ulaz, i da ne valja nikako drukčije dolaziti nego ovako kao on sada, brodom, samo pučinom, u ovaj najnevjerojatniji od svih gradova.  Stroj je prestao raditi i navalile su gondole, s broda su spustili pokretne stube. Iskrcavanje je moglo započeti. Putnik je dao na znanje da želi gondolu koja će njega i njegovu prtljagu prevesti do postaje onoga brodića što prometuje između grada i otoka Lida.  Koga ne bi načas podišli srsi, potajna bojazan i strepnja kad prvi put ili nakon dugog vre...