Dugo smo lutali bučnim ulicama omeđenim visokim kamenim zidovima i promatrali kako rade dizalice i strojevi dok su vozači kolica čiji su kotači stenjali često vikali na nas da im se maknemo s puta. U podne smo stigli do pristaništa, a kako se činilo da svi radnici objeduju, kupili smo dva velika mliječna peciva s grožđicama i sjeli na neke željezne cijevi pokraj rijeke da ih pojedemo. Uživali smo u prizoru dablinskog trgovačkog prometa – tegljačima koji su vunastim kolutima dima još izdaleka najavljivali svoj dolazak, mnoštvu smeđih ribarskih brodova iza Ringsenda, velikom bijelom jedrenjaku čiji su teret istovarivali u pristaništu na suprotnoj obali. Mahony reče da bi uistinu bilo lako pobjeći na more jednim od tih velikih brodova, a čak sam i ja, promatrajući visoke jarbole, vidio – ili zapravo zamišljao – kako pojmovi iz zemljopisa, kojem su me u školi oskudno učili, postupno pred mojim očima postaju opipljivi. Škola i kuća kao da su se udaljavale, a utjecaj koji su ima...