Tarzan Cheeta Blog

  XVII u svojoj sobi uvijek se mogao oduševljeno izolirati i s radošću nanovo pronaći snagu poslije posttraumatskog stresnog poremećaja a kakav se samo biljni svijet tamo krio  pedesetosam vrsta neprepoznatljivih ukrasnih biljaka i k tome još stopetnaest vrsta mutiranih autohtonih iz porodice sestara milosrdnica  a tek fauna  dvadeset ešalona friziranih kornjaša šezdesettri podvrste kompleksnih recidivnih vodozemaca dvanaest nezgrapnih patoloških gmazova osam parova vretenaca koji su skromno izlazili van čisto da se predstave da uspostave kontakt dva šišmiša tročetvrtinski mali takozvani muljačićev seljački i običan veliki stotridesetšest varijacija kukčića koji su se lijepili na žive rane iz kojih su krvarile neprospavane noći i vojske zgnječenih opušaka mićo se doimao sasvim ukrućen u svome bužaku buži rupi šargeri jazbini lokusu katakombi gajbi brlogu izbi špilji skloništu ćibici ćumezu odnosno razumljivim rječnikom rečeno njegovom osobnom alternativnom svemiru koji je povremeno rem

Žena i ja smo na ljetovanju. Ali ako je ovo godišnji, možda sam ipak trebao ljeto provesti na radnom mjestu. Naime, prije tri dana stigli smo na Pašman, na, kako smo tada mislili, dugo očekivani i zasluženi godišnji odmor. Ništa od toga, naravno. Umjesto da se odmaram i uživam u plodovima svog mukotrpnog rada, sjedim i pušim, prilično živčan, ispred biogradskog Doma zdravlja čekajući ženu da završi s pregledom. Ginekološkim. To je upravo nevjerojatno. Barem kada je ona u pitanju. Ta nikada ne ide kod liječnika. Osim, naravno, kada smo na godišnjem. Onda uvijek nešto pođe najgorim mogućim tokom. Prvi dan, nakon što smo se malo odmorili od puta, djelomično raspakirali i došli sebi, krenem u akciju, ali odmah dobijem crveno svjetlo. Kaže, nešto joj nije u redu s pičkom. Mislim, nije to tako rekla, ali to je bio smisao njezinih riječi. Nije da nisam pokušao slomiti otpor, ali sva moja nastojanja nisu postigla apsolutno nikakav uspjeh. Budući da trodnevno liječenje apstinencijom nije donije